Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Proslava svetih Joakima i Ane u Červaru

Na 17. nedjelju u vremenu kroz godinu u filijalnoj crkvi sv. Ane u Červaru obilježen je svjetski dan djedova, baka i starijih osoba i upriličena je akcija MIVA s blagoslovom osobnih vozila.

Na Dan djedova, baka i stariji osoba, a i dan misijske akcije MIVA, u nedjelju 26. srpnja 2026. godine, u Červaru, u župi Poreč proslavljen je i blagdan sv. Ane ispred crkve posvećene toj svetici u čast. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja.

Na početku pozdravio je sve prisutne i čestitao imendan svima koji nose ime svetaca toga dana Ana i Joakim. Podsjetio je da je taj dan ustanovio papa Franjo 2021. godine i rekao: „Današnji je blagdan poziv na zahvalnost i sjećanje na sve djedove, bake i ostale starije osobe, da za njih molimo i da se borimo protiv kulture odbacivanja osoba koje nisu suvišne u društvu, kako to neki prikazuju, nego su vrlo važne u odgoju mladih, u čuvanju i prenošenju vjere, kao i cjelokupne kulturne i duhovne baštine budućim generacijama.“

Ujedno ova nedjelja bila je i Dan misijske akcije MIVA, koja se veže za spomendan sv. Kristofora zaštitnika putnika i vozača. Ta misijska akcija nastala je u Kölnu, 1927. godine, a bavi se nabavkom vozila i plovila koji su prijeko potrebni našim misionarima. Na kraju svete Mise bio je tom prigodom i blagoslov vozila i zahvala Bogu za sve prijeđene kilometre.

Biskup Štironja je kao predsjednik vijeća za misije Hrvatske biskupske konferencije, zahvalio za sveukupnu duhovnu i materijalnu pomoć koja je znak brige za opće dobro Crkve i društva u svijetu te nastavio: „Misijsko vozilo nije samo automobil. Ono je hitna pomoć, ambulanta, rodilište na kotačima, školski autobus, cisterna za vodu, pučka kuhinja, kamion za prijevoz građevinskog materijala i jedina veza između zaboravljenih sela i ostatka svijeta. Njime misionari prevoze bolesnike, dovoze lijekove, vodu i hranu, obilaze stotine kilometara udaljene filijale, donose sakramente i vraćaju nadu ljudima koji bi bez njih ostali potpuno sami.“

U nastavku je mons. Štironja tumačio nedjeljna čitanja vezano uz blagdan sv. Joakima i Ane: „Pronicavo srce koje traži mladi kralj Salomon doslovno bi to značilo: srce koje znade slušati. Mudrost nije samo veliko znanje. Mudrost je ponajprije sposobnost gledati život Božjim očima, razlikovati dobro od zla, donositi ispravne odluke, slušati Onoga koji daje dar i moć slušanja i staviti se u njegovu službu. Molitva mladoga kralja Salomona trebala bi postati molitva svakoga od nas: svako dijete, mladić i djevojka, otac i majka, roditelji i odgojitelji, svi bez obzira kojemu staležu ili društvenoj zajednici pripadamo, svi bismo trebali svakodnevno moliti: ‘Gospodine, daj mi mudro srce, da se mogu snaći u ovoj prašumi informacija i svjetskih ponuda, pomozi mi razlikovati dobro od zla, lijepo od ružnoga. Zaista nam je potrebna mudrost i pronicavost srca da se možemo snaći u društvu izgubljenih vrijednosti, pomućenih kriterija, nelogičnih i protuprirodnih zakona.’“

Propovjednik je nastavio: „Živimo u vremenu velikih dostignuća. Postoje razni stručnjaci na bezbrojnim područjima, od medicine preko raznih društvenih znanosti do vrhunskih tehnoloških izuma. Na raspolaganju su sredstva komunikacija. U svakom trenutku možemo imati vezu s ljudima, glasom i slikom, na kraju svijeta. Znatno je produžen vijek čovjekova života. No u tomu uživa samo jedan dio stanovništva na zemlji. Više od milijardu ljudi živi u ekstremnom siromaštvu. I danas će od gladi umrijeti preko trideset tisuća ljudi u svijetu, a u isto vrijeme bacit će se toliko hrane da bi se mogli nahraniti svi gladni. Stotine milijuna djece u svijetu nemaju pristupa školstvu. Skoro milijardu ljudi u svijetu je nepismeno. Kad bi se samo mali postotak od onoga što se troši na oružanje koje razara svijet, svi stanovnici zemlje mogli bi živjeti u blagostanju.“

Uz Dan djedova, baka i starijih osoba izrekao je zahvalu svima koji su imali udjela u našem odgoju, što su se brinuli i još uvijek se brinu za mlađe generacije kako bi živjele u slobodi i miru, u ljubavi, vjeri i nadi te nastavio: „Crkva danas slavi dvoje ljudi o kojima gotovo ništa ne znamo. Sv. Joakim i Ana nisu napisali nijednu knjigu, nisu ostavili iza sebe nijedno umjetničko djelo. Nisu bili moćnici niti vladari svoga vremena. Nisu vodili ni vojsku ni ratove. Ni Sveto pismo ne donosi niti jednu njihovu riječ. Ipak, bez njih ne bismo imali Blaženu Djevicu Mariju, bez njih ne bi bilo Betlehema, ni Kalvarije, niti Uskrsa. Bog, naš Stvoritelj, njima se poslužio kako bi spasio čovjeka. Darovao im je dijete koje su odgojili za Boga. Preko njih nam je darovao Blaženu Djevicu Mariju koja je u poniznosti prihvatili biti majkom Spasitelja sviju.“

Zatim je mons. Štironja nastavio: „Majka koja noću bdije uz bolesno dijete ne misli da nešto gubi. Zaljubljena osoba ne računa koliko je ljubav košta. Svetac ne broji žrtve. Jer, ljubav mijenja matematiku. Tamo gdje nema ljubavi, sve je teško, žrtva ogromna. Tamo gdje je prisutna ljubav, ništa nije teško. Sve ide lagano. Krist nikada nije rekao da će njegovi učenici živjeti lakše, da će biti bez križa. Baš suprotno tomu. Otvoreno je govorio o križu po kojemu se stječe vječna radost. U ovom ozračju promatramo svete supružnike Joakima i Anu. Što su ostavili svijetu? Ne znamo što su imali, jesu li bili imućni, kakvu su kuću imali ili koliko su zemlje posjedovali. Ako su i imali nešto, sve je to nestalo. Ali ostalo je ono što su usadili u srce svoje kćeri Marije. Možemo zamisliti malu Mariju kako promatra svoju majku dok moli, kako sluša psalme koje joj otac tumači, kako uči da je Bog vjeran čak i onda kada čovjek ne razumije njegov plan.“

Na koncu je biskup Štironja zaključio: „Nijedna škola ne može zamijeniti roditelje koji mole, koji se poštuju i vole. Nijedan vjeronauk ne može nadomjestiti djeda i baku koji kleče pred Presvetim. Nijedna propovijed ne može biti snažna kao primjer ljudi koji praštaju, koji pomažu jedni drugima, koji se trude živjeti pošteno. Mladi i djeca, možda zaborave naše savjete, ali će teško zaboraviti naš primjer. Poput sv. Ane i Joakima, budimo učitelji molitve.“

Nakon blagoslova automobila hodočasnici i domaći nastavili su druženje uz crkvu sv. Ane nakon što su darovali svoj dar za misijska vozila i ponijeli sa sobom misijsku krunicu te molitvu i naljepnice za svoje automobile.

Članak preuzet s biskupijske mrežne stranice.