Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

HODOČAŠĆE

OD 7. DO 12. LISTOPADA 2019.

 

Program putovanja

 

Ponedjeljak, 7. listopada 2019.

Polazak iz Poreča i Vrsara u 7,00 sati. Vožnja autobusom uz zapadnu obalu Jadrana (preko Trsta, Venecije, Ravenne, Riminia, Ancone, uz državu San Marino) 545 km do Loreta.

Smještaj u hotelu.

Obilazak svetišta Majke Božje Loretske i sveta misa.

Grad Loreto je osnovan u 13. stoljeću. Jezgra je razvoja svetište Nazaretske kućice. Prema predaji, u noći 10. prosinca 1294. na obale Italije, na krilima anđela, donesena je Sveta kuća iz Nazareta. U ovoj kući je živjela Marija, Isusova majka i sv. Josip. U toj kući Marija je doživjela susret s anđelom Gabrijelom, koji joj je navijestio da će začeti Isusa po Duhu Svetome. Tu je živjela s Isusom i Josipom, za vrijeme Isusova djetinjstva.

 Prema predaji, kuća se nalazila u Nazaretu, a premještena je nakon što su muslimani osvojili područje oko Nazareta. Ova kućica tri se godine nalazila na Trsatu, danas dijelu grada Rijeke, da bi je jedne noći prenijeli u Loreto.

 Večera i noćenje u Loretu.

 

Utorak, 8. listopada 2019.

7,00 doručak

8,00 polazak za preko Pescare do gradića Lanciano udaljen od Loreta 180 km.

 Euharistijsko čudo u Lancianu (talijanski: Miracolo eucaristico di Lanciano) je naziv za čudesni događaj koji se, prema predaji, godine 700. odigrao u današnjem talijanskom gradu Lanciano tokom održavanja mise.

 Prema predaji se čudo dogodilo kada je bazilijanski redovnik, koji je misu služio na grčkom, posumnjao u stvarnu prisutnost Isusa tokom euharistije. Tada su se hostija i sveto vino pretvorili u meso i krv.

Bazilijanski redovnici su to meso i krv sačuvali kao relikvije do 1175., kada su ih preuzeli benediktinci. Otada se čuvaju u crkvi sv. Franje (San Francesco) u Lancianu. Godine 1971. i 1981. su provedena istraživanja kojima je potvrđeno da se uistinu sastoje od ljudskog mesa i krvi.

Prema tradiciji, Lanciano je također rodno mjesto Longinusa , rimskog centuriona koji je svojim kopljem probio Isusov bok tijekom raspeća. „Lancia“ na talijanskom znači "koplje".

 Sveta misa u crkvi sv. Franje u Lancianu (gdje se nalaze relikvije presvete euharistije).

 Putovanje još 150 km južnije do mjesta S. Giovanni Rotondo. Smještaj u hotelu.

Posjet svetištu sv. p. Pija.

Večera. Noćenja.

 

Srijeda, 9. listopada 2019.

7,00 sati doručak

8,00 polazak prema Garganu (na hrvatskoj Jadranskoj obali paralelno je grad Dubrovnik) – udaljenom oko 400 kn od s. Giovanni Rotondo.

 U Garganu se nalazi svetište Sv. Mihovila Arkanđela na brdu - Monte Sant'Angelo , u provinciji Foggia .

U ovo mjesto se hodočasti počevši od 490. godine u godini u kojoj se prema tradiciji dogodilo prvo (drugo ukazanje je bilo 492. i treće 493. godine) pojavljivanje arkanđela Mihaela na Garganu u San Lorenzo Maiorano.  Prvo svetište sv. Mihovila izgrađeno je 493. godine na špilji u kojoj se dogodilo ukazanje.

Svetište San Michele Arcangelo postalo je glavno središte štovanja arhanđela cijelog Zapada.

Kroz stoljeća milijuni hodočasnika posjetili su ovo drevno mjesto štovanja. Među njima su brojni pape ( Gelasij I , Lav IX , Urban II , Aleksandar III , Grgur X , Celestin V , Ivan XXIII , Ivan Pavao II ).

Također je sveti Franjo Asiški 1216. otišao posjetiti svetište svetog arhanđela Mihovila, ali ne osjećajući se dostojnim ući u pećinu, zaustavio se u molitvi i sjećanju na ulazu. Sv. Franjo poljubio je zemlju i ucrtao znak križa na kamen u obliku "T" (Tau).

  1. lipnja 2011., svetište Sv. Mihovila u Monte Sant'Angelo postaje UNESCO-vo mjesto svjetske kulturne baštine.

 U ranim popodnevnim satima misa u Svetištu.

 Povratak u S. Giovanni Rotondo.

Večera. Noćenje.

 

Četvrtak, 10. listopada 2019.

7,00 sati doručak

9, sati  sveta misa u svetištu p. Pija

Slobodno vrijeme

15,00 sati polazak prema 70 km udaljenom mjestu Assisi.

 Dolazak u Assisi. Smještaj u hotelu. Večera. Noćenje.

 

Petak, 11. listopada 2019.

            7,00 sati doručak

            9,00 sati misa u bazilici sv. Franje.

Assisi (hr. Asiz) je grad u talijanskoj pokrajini Perugi, u regiji Umbria. Smješten je na manjoj planini Asi (po kojoj je dobio ime) koja se nalazi na zapadnoj strani planine Monte Subasio, na pola puta između gradova Perugia i Foligno, oko 66 km sjeverno od Rima.

 Grad je najpoznatiji kao rodno mjesto sv. Franje koji je u gradu osnovao franjevački red 1208. godine, sv. Klare (Chiara d'Offreducci), osnivačice reda Klarisa.

Franjo Asiški (Asiz, 1181. - Porcijunkula kod Asiza, 3. listopada 1226.) pravim imenom - Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

 Bio je sin Pietra Bernardonea, trgovca u Asizu (Umbrija), i francuske plemkinje imenom Pica Bourlemont. Prema jednoj pretpostavci ime Franjo (tal. Francesco, Francuzić) nadjenuto mu je zbog majčina porijekla, a prema drugoj dao mu ga je otac zbog trgovačkog uspjeha što ga je imao u francuskoj pokrajini Provansi. U mladosti je vodio veseo, bonvivanski život. Za vrijeme rata s Perugiom 1202.-1203. pada u zarobljeništvo, da bi nakon oslobođenja iz zarobljeništva, prilikom razmjene zarobljenika, teško obolio. U zarobljeništvu i za vrijeme bolesti doživljavao je duboke psihološke promjene koje nalaze svoj izraz u njegovoj novoj koncepciji religioznosti. Nakon ozdravljenja, 1204.-1205. nastoji se priključiti križarima, no stigavši do Spoleta ponovno se razbolio i vratio kući.

 Nakon toga iskustva, potaknut i noćnim viđenjem, povlači se u prirodu i samoću, a druži se sa siromasima, te odjeven u vreću poslužuje gubavce. Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, počinje popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih klasno-ekonomskih razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve i besprizivno se podlagati papinu autoritetu odobravana njegovo djelovanje, odnosno potvrđuje 1209. osnivanje novog - franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće). Godine 1212. Franjo Asiški i Klara Skifi osnivaju i žensku granu reda - klarise.

 Od neznatne družbe male braće, koja je živjela bez određenih pravila, povodeći se uglavnom samo za osobnim Franjinim primjerom razvio se još za Franjina života jak red koji djeluje po čitavoj Europi. Međutim, udaljavanje od prvotnih ideala doskora dovodi u franjevačkom redu do nesuglasica i Franjo koji nema sposobnosti vođe i organizatora prepušta upravu reda drugome 1220. godine.

 Franjo je više puta pokušao doći do Svete zemlje i Jeruzalema, no nema pouzdanih podataka je li u tome i uspio. Znano je samo da je kod Damiette u Egiptu susreo saracenskog sultana, a životopisi govore i o tome da mu je propovijedao evanđelje. Ipak, već za njegova života prva su braća stigla i do Svete zemlje, te se nastanila u Jeruzalemu i Akri.

»Sveti Franjo pred papom Honorijem III.«, Giotto di Bondone (1267.-1337.), freska, Bazilika sv. Franje u Asizu.

 Povukavši se u intimni krug braće u domu kraj prastare crkvice Porcijunkule (u kojoj je i započeo svoj životni put) on zapada sve češće u zanosno-mistična raspoloženja pa se tako veseli i sestrici smrti. Umire uz crkvicu Porcijunkulu na asiškom polju, 3. listopada 1226.

  Sveta Klara Asiška (Assisi, 16. srpnja 1194. — Assisi, 11. kolovoza 1253.), utemeljiteljica franjevačkog reda Sestara klarisa i svetica; kći blažene Ortolane i sestra Agneze Asiške.

 

Sv. Klara

Suvremenica je sv. Franje Asiškog. Klara potječe od plemićkih roditelja i kao mlada žena primljena je u Franjevački red, uvelike protiv želje obitelji, koja je htjela da se uda. Po Franjinom je primjeru zavoljela život u siromaštvu te se 1212. godine zatvorila u strogi klauzurni samostan sv. Damjana pored Asiza. Franjo je sam svojim rukama taj samostan obnavljao. Klara je, dakle, uz pomoć sv. Franje, osnovala drugi franjevački red kojeg tvore Sestre klarise. Često ju nazivaju "biljčicom sv. Franje", što je zaista i bila.

 Klara je uspjela od Crkve i pape dobiti potvrdu svoga vlastitoga Pravila života, kojega je sama svojim rukama pisala. Na prvi pogled nam to djeluje nevažno, ali ako znamo da je Četvrti lateranski sabor 1215. zabranio potvrdu novih Pravila redovničkih družbâ, onda ostajemo zadivljeni što su Franjo i Klara ipak dobili potvrdu za svoja pravila. Znak je to da ih je cijela Crkva, na čelu s papom, cijenila i imala povjerenja u njih. Klara je poznata po mnogim čudima koje je učinila za života, a i poslije smrti.

 Zlatna legenda kazuje kako je Klara uspjela otjerati Saracene kad su napali Asiz. Digla se iz bolesničke postelje u samostanu sv. Damjana noseći u rukama piksidu, posudu za hostije. Sveti sadržaj nadvlada napadače i oni uzmakoše. Na slikama se čisto prikazuje kako u ruci drži pokaznicu s Presvetim. Klara je, dakle, utemeljila strogi kontemplativni red koji živi u klauzuri (iza rešetaka). Sestre dnevno 8 sati provedu u molitvi. Ne koriste previše moderna tehnička sredstva (televizor, radio, internet...). Žive . Spomendan joj je 11. kolovoza.

 

 Subota, 12. listopada 2019.

            7,00 sati doručak

     9,00 sati misa u crkvi Porcijunkul

 Povratak u 570 km udaljeni Poreč.

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.