Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali Uznesenja Marijina predvodio je porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša u zajedništvu s više svećenika. Prigodnu homiliju izrekao je vlč. Mladen Pranjić, svećenik Porečke i Pulske biskupije na studiju u Rimu.

Nakon blagoslova vatre u povijesnom atriju bazilike te ulazne procesije, Hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je Mario Eterović, voditelj porečkog katedralnog zbora.  

„ZNAMO DA SI DOISTINE – USKRSNUO, BOŽJI SINE“

         Stvarnost u kojoj živimo postaje nam iz dana u dan sve složenija, teže prihvatljiva. Uza sve mogućnosti koje čovječanstvo danas posjeduje i po kojima bi ljudi mogli uistinu bolje, mirnije i sretnije živjeti, to se ne događa. Danomice nas zapljuskuju informacije o ratovima, terorizmu, teškim bolestima, gladi, požarima, poplavama,... Nije teško uočiti da su kod mnogih međuljudski odnosi zatrovani: ne poštuju se roditelji, stariji, djeca. Mnoge su obitelji u krizi. Ne cijeni se i ne čuva život, osobito tuđi. Uništava se priroda, zagađuje okoliš. Izgleda kao da je sve na prodaju, da se sve može novcem kupiti. A čovjek je u tom „suvremenom“ i „naprednom“ svijetu sve usamljeniji, sve nesretniji. Bježi od drugih i od sebe. Ipak, u dubini svoga srca osjeća da nije to ono što bi trebalo biti, da nije za to stvoren. Čezne za nečim višim, boljim što bi ga trebalo ispuniti, učiniti sretnim.

 

 

Misu posvete ulja, u jutarnjim satima na Veliki četvrtak, 29. ožujka 2018., devedesetak svećenika i redovnika Porečke i Pulske biskupije, proslavilo je zajedno s biskupom ordinarijem mons. Draženom Kutlešom i biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom.

Ordinarij je na početku mise istaknuo kako se ta misa služi uz ostalo i za sve pokojne biskupe i svećenike ove biskupije, u znak zahvalnosti za sve što su tijekom svoga života ugradili u dobrobit ove mjesne crkve te kao znak zahvalnosti što današnji kler može ići njihovim stopama.

 

Na Nedjelju Muke Gospodnje, 25. ožujka 2018., blagoslov maslinovih grančica, procesiju i misno slavlje u porečkoj bazilici predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša.

Bogoslužje Nedjelje Muke Gospodnje i ove je godine započelo blagoslovom maslinovih i palminih grana na središnjem porečkom trgu, Trgu Slobode, ispred crkve Gospe od Anđela gdje je početni dio porečki župni zbor uzveličao otpjevavši pjesmu „Židovska su djeca“.

Okupljeni su potom u procesiji krenuli Dekumanovom ulicom i Ulicom sv. Eleuterija do bazilike gdje je misno slavlje biskup predvodio i suslavlju sa više svećenika.

Nakon pjevanja Muke Gospodnje predvoditelj je izrekao kratku homiliju u kojoj se posebno osvrnuo na pojedine ličnosti koje se, osim Isusa, spominju u čitanju Muke. Spomenuvši Judu propovjednik je istaknuo da, kako to često biva u životu, i u tome slučaju je zlo došlo upravo od najbližih. No, dok osuđujemo Judu, možda se trebamo zapitati koliko često i mi izdajemo Isusa, izdajući načela koja nam On daje za život, samo kako bi nam bilo ugodnije. Sv. Petar apostol je primjer onoga koji se je najgorljivije zalagao, a odmah potom najeklatantnije zanijekao Isusa, no, naposljetku se pokajao i širio Isusov nauk do smrti na križu. Mi se u njemu pronalazimo kada griješimo, ali se nakon toga iskreno pokajemo. Svjetina koja je pri Isuovu ulasku u Jeruzalem klicala „Hosana!“, a tek nekoliko dana kasnije, na nagovor velikih svećenika pozivala na linč vičuću „Raspni ga!“ primjer je povodljivosti i površnosti. Analizirajući takav stav trebamo se zapitati jesmo li mi dosljedni u svojim stavovima, tražimo li ono bitno ili se damo olako nagovoriti, istaknuo je biskup. Veliki svećenici, koji su se jednostavno htjeli riješiti Isusa očiti su primjer koristoljublja koje ne preže ni pred čime. Spomenuvši Pilata biskup je naglasio kako je on postupio prema pravu, prema tadašnjem rimskom zakonu, iako je znao da to nije i pravedno.  Svaki zakon, ako će biti u prilog čovjeku mora biti i pravedan, naglasio je propovjednik. Mi želimo biti na strani žena koje su pratile Isusa i u najnepovoljnijim okolnostima, a ne kao učenici koji su se kod nadolaska opasnosti razbježali. Upravo danas, na Nedjelju Muke Gospodnje, tražimo od Boga da budemo kao te žene koje su bile uz Isusa do smrti na križu, a potom mu i dale posljednju počast. U ovim vremenima nesigurnosti neka naša sigurnost bude u činjenju dobra za druge, molimo Gospodina da uvjek znamo prepoznatu potrebu bližnjega i pružiti pomoć bilo u materijalnom ili duhovnom smislu, zaključio je propovjednik.

 

Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

 

Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu. Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutoga Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede. Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek. No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio. On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.