Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

 

 

Svim posjetiteljima naše stranice želimo blagoslovljenu i mirom ispunjenu novu 2019. godinu.

Civilizacije nastaju na određenim moralnim principima i kada te moralne principe pogaze dolazi do dekadencije i propadanja cijeloga toga naroda, kako jedan povjesničar kaže da nijedan narod nije preživio svoga Boga, kazao je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša

U ispunjenoj porečkoj katedrali, u znamenitoj Eufrazijevoj bazilici, u utorak je kasno prijepodne održano božićno misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. U svom se obraćanju vjernicima i onima koji promišljaju egzistencijalna pitanja dotaknuo vječnog pitanja o tvorcu uređenog svijeta odnosno svemira, ali i nužnosti moralnog poretka za opstanak civilizacije.

- Ako pogledamo cijelu našu povijest vidjet ćemo da je tu Božje djelovanje, ali to se najbolje demonstrira i pokazuje u moralnim principima. Civilizacije nastaju na određenim moralnim principima i kada te moralne principe pogaze dolazi do dekadencije i propadanja cijeloga toga naroda, kako jedan povjesničar kaže da nijedan narod nije preživio svoga Boga. Budućnost naroda i neke civilizacije jest u moralnom principu, jer ako se čovjek ne drži Božjih zakona dolazi do propasti. U svijetu ima toliko Božjih očitovanja i djela koje čovjek može spoznati svojim naravnim umom da ne može imati nikakvu ispriku da ne vjeruje, kazao je biskup Kutleša pozvavši se na evanđelista Ivana koji je objasnio i sažeo svu staru antičku grčku teologiju koja počiva na logosu ("U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.").

Misu polnoćku u porečkoj je katedrali tradicionalno predvodio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju kancelara preč. Sergija Jelenića, vicekancelara preč. Mladena Pranjića te porečkog dekana i župnika preč. Milana Zgrablića.

Pred prepunom crkvom biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio kako nam Isus na više mjesta u Svetom Pismu govori „Ne bojte se!“. Čovjek osjeća strah zbog brige za egzistenciju, te zbog mnogih drugih okolnosti koje život donosi. Isusu je došao upravo da nas oslobodi strahova.  Tri su temeljne stvari koje trebamo uvijek imati na umu, tri temeljna razloga zbog kojih je Isus došao na svijet. Prvo, Spasitelj svijeta došao da nas oslobodi od grijeha, no čovjekova je tragedija da je izgubio osjećaj za grijeh i zbog toga ga se ne može osloboditi. Tek kada čovjek shvati da živi u grijehu može doći do promjene, do početka procesa obraćenja.

Ovog Božića želimo razmišljati o jednoj rečenici iz Lukina evanđelja: „za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,7).

Josip od vrata do vrata kuca i govori u ime Marije i nerođenog Isusa, traži ulaz u domove i smještaj u Betlehemu. Iako su Židovi, u tim drevnim vremenima, imali dužnost gostoljubivosti prema strancu i prolazniku, ipak neprestano su dobivali odgovor, "ovdje nema mjesta za vas."

Ovo je zaista hladna noć, ne toliko u smislu temperature zraka, nego u smislu ljudskih srdaca. Da, zaista to je bila hladna noć. Ne nalaze toplinu doma među ljudima. Jedino što im je preostalo bilo je pokušati potražiti toplinu doma među životinjama. Ljudi ih odbijaju ne pokušavši ni shvatiti njihove razloge. Ali te jednostavne životinje bez prigovora, bez ikakvog pitanja primaju ih i s njima dijele svoj dom.

Unatoč odbijanju ljudi Bog se sagnuo nisko da dođe iz nebeskog svjetla u naš ratom rastrgani, mračni i hladni svijet. Kad se Bog saginje, saginje se na najneznatnije mjesto, spušta se u jaslice kako ne bi nikome smetao i šuti. Svi koji ga žele naći ovog Božića moraju se također sagnuti i postati ponizni.

Da, naš se Bog saginje. Saginje se na najniža mjesta. Bog ne voli oholost i ponos, samo to ne može podnijeti jer vidi što nam to čini. Bog dolazi da slomi leđa oholosti i ponosa, ne s mačem ili silom, nego s poniznošću. Tama ne može poraziti tamu, samo svjetlost to može učiniti. Mržnja ne može poraziti mržnju, samo ljubav to može učiniti. Oholost ne može poraziti oholost, samo poniznost to može učiniti. Naš Bog se saginje u najvećoj poniznosti u obliku malog bespomoćnog djetešca.

Kada šećem gradom i promatram tu božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Promatram izloge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenim cuflek kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: Gdje je tu Isus?...

Svi pjevaju Božić je, Božić dolazi, Zvončići, zvončići, a opet nigdje Isusa. Posvuda neki anđeli, neke anđeoske karte, neke poruke anđela, a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakav je to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zar se Isus rodio da bi imali super akcije po trgovačkim centrima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodio u svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda taj Isus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio i učinio takav paradoks svojim Utjelovljenjem da bismo mi sada pomoću tog događaja sve komercijalizirali i zapravo govoreći o Božiću sam Božić u svojoj biti poništili.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.