Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

Kateheza pape Franje, 13. siječnja 2016.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas započinjemo kateheze o milosrđu prema biblijskoj perspektivi, tako da učimo o milosrđu slušajući ono što nas sam Bog uči svojom riječju. Započinjemo od Starog zavjeta, koji nas pripravlja i vodi prema punoj objavi Isusa Krista, u kojem se na potpun način objavljuje Očevo milosrđe. U Svetome pismu, Gospodin je predstavljen kao "milosrdni Bog". To je njegovo ime, po kojem nam on objavljuje, takoreći, svoje lice i svoje srce. On sam, kao što izvješćuje Knjiga Izlaska, objavljujući se Mojsiju ovako opisuje samoga sebe: "Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću" (34, 6). I u drugim tekstovima nalazimo taj izričaj, uz poneku izmjenu, ali se uvijek insistira na milosrđu i ljubavi Boga koji se ne umara opraštati (usp. Post 4, 2; Jl 2, 13; Ps 86, 15; 103, 8; 145, 8; Neh 9, 17). Pogledajmo zajedno, jedan po jedan, te svetopisamske izraze koji nam govore o Bogu.

• Tu, iz bliza, Isuse, u tvome naručju.

• Do tvojih nogu, Isuse, priznajem svoju istinu.

• Tebi Isuse vjerujem, tebe prihvaćam.

• Tebi Isuse vjerujem, ne sebi, ne svojoj dobroti, ne svome trudu i naporu.

• Tebi, Isuse, vjerujem, jer me ti ljubiš.

• Tebi, Isuse, vjerujem, jer si me ti prvi ljubio.

• Tebi, Isuse, vjerujem, jer si se ti za mene predao.

Iz Angelusa pape Franje na blagdan Krštenja Isusova,  10. siječnja 2016.

Evanđelje nam predstavlja Isusa, u vodama rijeke Jordana, usred divne Božje objave. Sveti Luka piše: "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!'" (Lk 3, 21-22). Na taj je način Isus posvećen i očitovan od Oca kao Mesija spasitelj i osloboditelj. U tome događaju – potvrđenom u sva četiri evanđelja – dogodio se prijelaz s krštenja Ivana Krstitelja, utemeljenog na simbolu vode, na Isusovo krštenje "Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3, 16).

Duh Sveti je u kršćanskome krštenju glavni djelatnik: on je taj koji izgara i uništava izvorni grijeh, vraćajući kršteniku ljepotu božanske milosti; on je taj koji nas oslobađa od vlasti tame, to jest od grijeha, i uvodi nas u kraljevstvo svjetla, to jest ljubavi, istine i mira. Pomislimo samo na kakvo nas dostojanstvo uzdiže krštenje: djeca se Božja zovemo i jesmo – istaknuo je Sveti Otac prije molitve Angelusa na današnji blagdan Krštenja Gospodinova.

Činjenica da smo djeca Božja uključuje i odgovornost da slijedimo Isusa te usvojimo njegova svojstva: blagost, poniznost, nježnost. To nije lako, osobito ako oko nas vlada netrpeljivost, oholost i tvrdoća. Ali je moguće sa silom koja dolazi od Duha Svetoga – naglasio je papa Franjo.

Napomenuo je kako Duh Sveti, koga smo prvi put primili na dan našega krštenja, otvara naše srce istini, potiče nas na ljubav i solidarnost s bližnjima, daruje božanski oprost te nas prožima Očevim milosrđem. Nemojmo zaboraviti da je Duh Sveti živa i životvorna prisutnost u onome tko ga prihvati – rekao je Papa.

U srijedu 06. siječnja 2016., na svetkovinu Bogojavljenja - Sv. tri kralja, iza večernje sv. Mise, članovi Neokatekumenskog puta naše župe održali su predstavu za djecu, s prikazom jaslica. U ovoj interaktivnoj predstavi djeca su bila u središtu pozornosti, kao sudionici i kao promatrači.

Uz glazbenu pratnju kantora Zlatka Crnkovića (gitara), Eleonore Duka (flauta) i Anamarije Duka (violina) djeca su pjevala božićne pjesme i tako dočekala dolazak kraljeva i njihov poklon Novorođenom Kralju, malom Isusu. Kada su kraljevi darivali Isusa, darovali su i djeci pozornost, što su djeca iskoristila kako bi kraljevima uputili svoja pitanja, ono što njih zanima. Tako smo mogli čuti: Od kuda dolazite? Kako ste znali da se rodio Kralj židovski? Kako ste doputovali?. Ponekad su ostavili bez rijeci i kraljeve, ali takva su djeca, jednostavna i iskrena.

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Lk 3, 15-16.21-22

Ivan Krstitelj je u pustinji navijestio krštenje kao znak obraćenja, to jest promjene života, kao otpuštanje grijeha. Odgovor na taj poziv je više od očekivanog: sav narod dolazi k njemu. Narod je shvatio da se otpuštanje grijeha ne događa u Hramu liturgijskim činom i prinosom žrtve Gospodinu nego po promijeni života.

Ako je narod povjerovao Ivanu i zbog toga mu dolaze, religiozne vlasti čine suprotno.

Crkva ne svijetli svojim svjetlom, već je u službi Kristova svjetla: treba učiniti da ono zablista kako bi se vidjela Božja želja koju svatko u sebi nosi – ustvrdio je Sveti Otac u propovijedi na današnjoj svetoj misi svetkovine Bogojavljenja, koju je predvodio u bazilici svetog Petra.

Riječi proroka Izaije, upućene svetom gradu Jeruzalemu, i nas pozivaju da ustanemo, da izađemo iz svojih zatvora, da izađemo iz sebe, i da spoznamo sjaj svjetla koje osvjetljava naš život: „ustani, zaodjeni se svjetlom, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista slava Jahvina (60,1). Tvoje svjetlo je slava Gospodnja.

Crkva se ne treba umišljati da svijetli vlastitim svjetlom. To je sveti Ambrozije vrlo lijepo objasnio, uspoređujući mjesec i Crkvu. Crkva je zaista poput mjeseca (…) ne blista vlastitim svjetlom, već Kristovim. Svoje svjetlo prima od Sunca pravednosti, tako da može reći: „Ne živim više ja, već Krist živi u meni“ (Hexameron, IV, 8,32). Krist je istinsko svjetlo koje osvjetljava: a ako je Crkva usidrena u Kristu, ako se prepušta da ju On osvjetljava, onda će moći osvjetljavati život osoba i narodâ (…) – kazao je Papa.

"Dosta je da manjka jedna zvijezda da se karavana izgubi", reče jednom beduin, koji pozna pustinju. Tamo nema cesta. putokaza, uporišnih točaka, i lako se može zalutati. U takvim situacijama treba gledati na nebo i orijentirati se prema zvijezdama. Tko nađe svoju zvijezdu, naći će i svoj put.

Mudraci rekoše: "Vidjesmo njegovu zvijezdu." Ova je zvijezda išla pred njima i vodila ih na mjesto gdje je bilo Dijete. I u njihovu je životu zvijezda imala odlučujuće značenje; kad je ne bi bili otkrili i slijedili je, ne bi bili postigli svoj cilj.

Ne postoje li i u našem životu zvijezde, koje u nama pobuđuju veliku radost kad ih ugledamo? To mogu biti ljudi koji za nas mnogo znače. Rado slušamo njihove savjete, njihova nam riječ mnogo pomaže. Biti s njima velika je radost, oni su nam utjeha i pomoć. Njihova vjera kao da pali iskru u nama, lakše nam je vjerovati kad i oni vjeruju. U nama se rađa čežnja za Bogom. Dobri su ljudi kao zvijezde na nebu. Pokazuju nam put upravo onda kad je oko nas  pustinja.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.