Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

 

 

 

Vatikan, 10. siječanj 2019.

Poruka pape Franje za 27. Svjetski dan bolesnika [11. veljače 2019.]

»Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 10, 8)

Draga braćo i sestre,

 

»Besplatno primiste, besplatno dajte!« (Mt 10, 8), riječi su koje je Isus izgovorio kad je slao svoje apostole naviještati Evanđelje, kako bi se njegovo Kraljevstvo širilo djelima besplatne ljubavi.

 

U prigodi XXVII. Svjetskog dana bolesnika, koji će se svečano slaviti 11. veljače 2019. u Kalkuti (Calcutta) u Indiji, Crkva, kao Majka sve svoje djece, osobito bolesnih – podsjeća nas da su velikodušne geste, poput one dobrog Samarijanca, najvjerodostojnije sredstvo evangelizacije. Briga za bolesnike zahtijeva profesionalnost i nježnost, izravne i jednostavne geste koje se slobodno daju, poput milovanja zbog kojeg se drugi osjećaju voljenima.

 

 

Koncem XVII. stoljeća božanski je Spasitelj odabrao redovnicu Margaretu Alacoque (Alakok). Mnogo puta joj se sam ukazao i učio je kako treba štovati njegovo Presveto Srce, dao joj upute i zapovijed kako da proširi tu pobožnost. U jednome ukazanju Isus je rekao: »Moje Božansko Srce je tako puno ljubavi prema ljudima da nije više u stanju zadržati taj plamen. Pomozi mi da plamen moga Srca obasja sve ljude i dadne im potrebne milosti.«

Godine 1675. došlo je do važna ukazanja u kapeli Pohođenja. Margareta ugleda Isusa koji joj naloži neka se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede blagdan Srca Isusova. Iako je bila izložena najvećim protivljenjima i okrivljavanjima, sa svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu.

 

 

 

Poruka za Dan života 2019. – Savjest u svjetlu zakona ljubavi

Suvremeni čovjek suočen je sa sve brojnijim i složenijim moralnim dvojbama, a osobito onima koje se tiču ljudskoga života u njegovim najosjetljivijim razdobljima. Kako bi mogao ispravno djelovati, svakom je čovjeku darovana savjest koja mu služi kao moralni orijentir. Čovjekova osobna savjest treba biti usklađena s naravnim i Božjim zakonima koji su ucijepljeni u samu njegovu bit.

 

 

 

LITURGIJSKA GODINA

 

Liturgijska godina pomaže vjernicima u susretu s Bogom koji se pojavljuje u vremenu i Bogom Ocem Gospodina našega Isusa Krista „koji je tako ljubio svijet te je dao svoga ljubljenog Sina Jedinorođenoga“ (Iv 3, 16) da bismo u njemu imali život u izobilju.

 

  1. povijesna sinteza

Liturgijska godina nije ideja, nego osoba Isusa Krista. Isus Krist je njezino otajstvo (misterij) koji se aktualizira u sadašnjosti. Crkva sakramentalno slavi misterij Krista kao „memorial“, „sadašnjost“, „proroštvo“. Liturgijska godina obuhvaća i slavi cjelokupno Kristovo otajstvo na način liturgije crkve tijekom stoljeća od principa „koncentracije“ do principa „distribucije“. Progresivno polazište je u onom „svemu“ sadržanom u pashalnom otajstvu prema onom pojedinačnom koje se u njemu sadrži.

 

 

 

Logo Župe Uznesenja Marijina - Katedra - Poreč grafički je stilizirana u obliku kockica (ribica) asocirajući na mozaike porečke katedrale. Istaknut je lik ribe koji podsjeća na motiv ribe u mozaiku iz predeufrazijane iz IV. stoljeća. Istaknut je i naziv župe u istom obliku boja kao i riba.

Ihtis (grč. ἰχθύς: ikhthys - riba) je ranokršćanski simbol koji je već u prvoj Crkvi korišten kao akronim za izraz: »Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«

ἰχθύς u sebi krije početna slova izraza Ιησούς Χριστός Θεού υιός σωτήρ:

ΙΗΣΟΥΣ (Iēsoûs »Isus«)

ΧΡΙΣΤΟΣ (Christós »Krist«)

ΘΕΟΥ (Theoû »Božji«)

ΥΙΟΣ (Hyiós »Sin«)

ΣΩΤΗΡ (Sōtér »Spasitelj«)

Stilizirane kockice simboliziraju Crkvu koja živi od Krista i za Krista. Naslov župe Uznesenja Marijina čemu je posvećena župa ikona je Crkve.

 Kockice oko ribe i natpisa naslova župe simboliziraju more uz koje je geografski smješteno područje župe.

 

 

 

 

 

Predraga braćo i sestre, slava se Gospodnja očitovala i uvijek će se očitovati među nama sve do njegovog ponovnog dolaska. 

U neprestanom tijeku vremena slavimo i proživljavamo otajstva našega spasenja. 

Središte čitave liturgijske godine je Sveto trodnevlje našega Gospodina raspetoga, pokopanog i uskrsloga. Vrhunac Svetog trodnevlja je nedjelja Uskrsnuća koja će biti 21. travnja. 

Svake nedjelje koja je “tjedni Uskrs” sveta Crkva uprisutnjuje ovaj veliki događaj po kojem je Krist pobijedio grijeh i smrt. 

Iz Uskrsa proizlaze svi ostali sveti dani: 

Čista srijeda – Pepelnica, koja je početak korizme, ove je godine 6. ožujka.

Uzašašće ili Spasovo je 30. svibnja. 

Nedjelja Pedesetnica – Duhovi su 9. lipnja. 

Prva nedjelja došašća je 1. prosinca. 

Također na blagdane Blažene Djevice Marije, apostola i svetaca i na blagdane svih vjernih mrtvih, hodočasnička Crkva ovdje na zemlji proglašava Vazam – Uskrs Gospodnji.

Kristu koji je bio, koji dolazi, Gospodaru vremena i povijesti, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen.

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE ZA 52. SVJETSKI DAN MIRA

1. siječnja 2019.

 Dobra politika je u službi mira

 1.         “Mir kući ovoj!”

Šaljući svoje učenike u misiju, Isus im reče: »U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas« (Lk 10, 5-6).

Donošenje mira je u središtu poslanja Kristovih učenika. Taj mir se nudi svim onim muškarcima i ženama koji gaje nadu u mir usred tragedija i nasilja koji obilježavaju ljudsku povijest [1]. “Kuća” o kojoj Isus govori je svaka obitelj, zajednica, zemlja i kontinent, u svojoj osobitosti i svojoj povijesti. To je prije svega svaka pojedina osoba, bez razlika ili diskriminacije. Ali to je i naš “zajednički dom”: svijet u koji nas je Bog postavio da u njemu živimo i koji smo pozvani brižno čuvati.

Neka zato ovo bude moj pozdrav na početku nove godine: “Mir kući ovoj!”

 

 

 

Stari i Novi zavjet prožeti su trenucima Božje objave pred čovjekovim očima. Ti se trenuci često doživljavaju kao prodor božanskog svjetla kroz zid – ili ipak samo kroz zastor? –, prodor koji našem shvaćanju skriva vječnu Bît. Ovaj se bljesak provlači kroz cijelu Bibliju, za njim se čezne i nada, a ipak se uvijek pojavljuje neočekivano i iznenada: Ilija napušta zemlju u vatrenim kolima; Mojsiju Jahvin glas progovara u gorućem grmu; mudraci s Istoka slijede svijetleću zvijezdu; a kroz ljudski Isusov lik prozire se nadnaravni sjaj Njegovog božanstva na Brdu preobraženja. I Svoj ponovni dolazak, konačnu objavu, Krist je opisao jednom metaforom svjetla: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega“ (Mt 24, 27).

Blagdan Bogojavljenja – objave Gospodinove – počeo se slaviti u istočnoj Crkvi već u 3. stoljeću, doduše kao blagdan Božića, tj. usmjeren na otajstvo rođenja, ali i na Kristovo krštenje. Zapadna Crkva slavi ga od kraja 4. stoljeća u znak sjećanja na dolazak tri mudraca u Betlehem. Iz oba ova izvora naposljetku je nastalo bogatstvo blagdana: shvaćao se kao slavlje objave Boga-Kralja Krista koji preuzima Svoju vladavinu nad Kraljevstvom Božjim. Dakle, u staroj Crkvi bio je blagdan Krista Kralja.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.