Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

 

Ukazanja uskrsloga Marija iz Magdale i pobožne žene koje su krenule da miomirisnom pomašću dovrše uređenje tijela Isusova,  pokopanog u žurbi na Veliki petak uvečer zbog početka subote, prve su susrele Uskrsloga. Tako su žene bile prve vjesnice Uskrsnuća Kristova i za same apostole. Ovima se Isus ukazuje poslije, najprije Petru, zatim Dvanaestorici. Petar, pozvan utvrđivati vjeru svoje braće, vidi dakle Uskrsloga prije njih, i na temelju njegova svjedočanstva zajednica kliče: »Doista uskrsnu Gospodin, i ukaza  se Šimunu« (Lk 24,34).      

 

»Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!« (Lk 24,5-6). U okviru događaja Uskrsnuća, prvo što susrećemo jest prazan grob. On sam po sebi nije izravan dokaz. Odsutnost Kristova tijela iz groba mogla bi se protumačiti i drukčije. Unatoč tome, prazan grob bitni je znak za sve. Kad su ga otkrili bio je učenicima prvi korak k spoznaji činjenice Uskrsnuća. To je ponajprije slučaj svetih žena,  zatim i Petrov. Učenik »kojega je Isus ljubio« (Iv 20,2) tvrdi da je, ušavši u prazni grob i vidjevši »povoje gdje leže« (Iv 20,6), »vidje i povjerava« (Iv 20,8). To pretpostavlja da je on, iz stanja u kojem se nalazio prazni grob, ustanovio da odsutnost tijela Isusova nije mogla biti ljudsko djelo, i da se Isus nije naprosto vratio zemaljskom životu kao što je bio slučaj s Lazarom.

Porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša misu svetkovine Uskrsa predvodio je u porečkoj prvostolnici u zajedništvu s katedralnim župnikom preč. Milanom Zgrablićem, biskupijskim kancelarom preč. Sergijem Jelenićem, studentom na Papinskom sveučilištu sv. Ivana Lateranskog u Rimu vlč. Mladenom Pranjićem te đakonom vlč. Dejvisom Martinovićem.

„Ako pak Krist nije uskrsnuo uzaludno je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio“ (1 Kor 15,14s). Ovim riječima sv. Pavao snažno naglašava važnost i značenje Isusova uskrsnuća. Temelj naše vjere je Isusovo uskrsnuće. Ako se iz kršćanske vjere izostavi Isusovo uskrsnuće on ostaje vrijedan spomen o Bogu i ljudima; postaje neki oblik svjetonazora, a vjera u sebi nema snage i postaje mrtva. Isus bi možda ostavo velika osoba u povijesti, ali ipak samo u ljudskim dimenzijama. Samo ako je Bog Krista uskrisio dogodilo se nešto novo, nešto što mijenja svijet i čovjekovu situaciju. Ako je Isus uskrsnuo tada se Bog doista u njemu pokazao.

Krist je uskrsnuo! Nadvladao je smrt! Živ je! I zato se treba radovati, jer po njegovu uskrsnuću i nama je zasjala nada života vječnoga. I mi smo „krštenjem zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života… Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje.“ (Iz poslanice Rimljanima).

Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak navečer, u porečkoj je prvostolnici predvodio porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša u suslavlju s katedralnim župnikom preč. Milanom Zgrablićem i biskupijskim kancelarom preč. Sergijem Jelenićem.

Otac biskup se je u prigodnoj homiliji osvrnuo na tri važne stavke kršćanskoga života: poniznost, patnja i ljubav; tri teme o kojima su i dnevna liturgijska čitanja puno govorila.