Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

Najprije par riječi o roditeljima Majke Božje. Njezina majka Sveta Ana rođena je u Betlehemu iz roda kralja Davida.  Od djetinjstva je bila urešena svim krepostima. Dobro je poznavala Sveto Pismo i njegova otajstva. Žarko je molila da dođe Spasitelj.  Po poruci Arkanđela Gabrijela uzima Svetog Joakima za muža. Živjeli su u Nazaretu. Dugo nisu imali potomstva. Učinili su zavjet da će Bogu posvetiti svoje dijete, poput majke Samuelove.

 

 

Stari i Novi zavjet prožeti su trenucima Božje objave pred čovjekovim očima. Ti se trenuci često doživljavaju kao prodor božanskog svjetla kroz zid – ili ipak samo kroz zastor? –, prodor koji našem shvaćanju skriva vječnu Bît. Ovaj se bljesak provlači kroz cijelu Bibliju, za njim se čezne i nada, a ipak se uvijek pojavljuje neočekivano i iznenada: Ilija napušta zemlju u vatrenim kolima; Mojsiju Jahvin glas progovara u gorućem grmu; mudraci s Istoka slijede svijetleću zvijezdu; a kroz ljudski Isusov lik prozire se nadnaravni sjaj Njegovog božanstva na Brdu preobraženja. I Svoj ponovni dolazak, konačnu objavu, Krist je opisao jednom metaforom svjetla: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega“ (Mt 24, 27).

Blagdan Bogojavljenja – objave Gospodinove – počeo se slaviti u istočnoj Crkvi već u 3. stoljeću, doduše kao blagdan Božića, tj. usmjeren na otajstvo rođenja, ali i na Kristovo krštenje. Zapadna Crkva slavi ga od kraja 4. stoljeća u znak sjećanja na dolazak tri mudraca u Betlehem. Iz oba ova izvora naposljetku je nastalo bogatstvo blagdana: shvaćao se kao slavlje objave Boga-Kralja Krista koji preuzima Svoju vladavinu nad Kraljevstvom Božjim. Dakle, u staroj Crkvi bio je blagdan Krista Kralja.

Svetkujemo danas, nedjelju nakon svetkovine Rođenja Gospodnjega, blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Ovaj blagdan je prigoda postaviti pitanje o smislu i cilju svake kršćanske obitelji, jer danas više nego ikada osjećamo da kršćanske obitelji nisu oblikovane prema svome istinskom milosnom modelu, već žive istovjetno kao i sve ostale obitelji. Mnogi se čak pitaju, kako na razini teologije tako i na razini svakodnevnoga života, kako obitelj Marije i Josipa može biti uzor kršćanskim obiteljima kad njih dvoje nisu živjeli bračnim životom. Pogotovo što se danas ne bi mogao niti sklopiti valjani brak, a time i zasnovati obitelj, ako ne bi bili otvoreni bračnome činu i životu.

Svim dragim posjetiteljima ove stranice čestitamo svetkovinu Božića i molimo obilje radosti i milosti povodom slavlja Isusova rođenja.

NA DOBRO VAM DOŠLO ISUSOVO POROĐENJE!

Draga braćo i sestre,

Bog je u mnogim prigodama dao siromasima neke posebne znakove svoje pažnje: čak ih je izabrao, radije nego druge da budu bogati vjerom i baštinici njegova kraljevstva. Kad je Bog poslao svog Sina na svijet, poslao je anđela da objavi vijest o njegovu dolasku. Ali kome je poslao anđela? Herodu ili glavarima svećeničkim? Ne, već siromašnim pastirima, koji su, zbog sigurnosti ovaca, danonoćno bdjeli. Bog je odlučio povjeriti svoju veličanstvenu vijest grupi pastira bez društvenog statusa i koji nisu imali pravo glasa u zajednici. Pastiri su čuli glas da pronađu dijete nakon čega se vraćaju svome zanimanju. Koliko nam je poznato to nije promijenilo njihove živote nego su i dalje ostali pastiri. Možemo se zapitati zašto je Bog odabrao reći svoju najvažniju vijest onima koji su nepismeni i na rubu društva?

Kateheza pape Franje na općoj audijenciji 13. 12. 2017.

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nastavljamo niz katehezâ o misi. Danas se pitamo: zašto ići nedjeljom na misu?
Nedjeljno slavlje Euharistije u središtu je života Crkve (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2177). Mi kršćani nedjeljom idemo na misu kako bismo se susreli s uskrslim Gospodinom, ili, bolje rečeno, zato da se on susretne s nama, da slušamo njegovu riječ, da nas hrani za svojim stolom i tako postanemo Crkva, to jest njegovo mistično Tijelo koje živi u svijetu.

"U Evanđelju ove nedjelje došašća Marija zauzima istaknuto mjesto. Vidimo je kako, netom što je u vjeri začela Sina Božjega, poduzima dugo putovanje iz Nazareta prema Judejskome gorju, kako bi posjetila Elizabetu.

Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.