Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

Draga braćo i sestre,

nakon živog i plodnog iskustva sinode posvećene mladima u listopadu prošle godine, nedavno smo proslavili 34. svjetski dan mladih u Panami. Ova dva velika događaja omogućila su Crkvi da prigne svoje uho glasu Duha te životu mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama.

Vraćajući se na ono što sam imao priliku podijeliti s mladima u Panami, na ovaj Svjetski dan molitve za zvanja htio bih razmišljati o tome kako nas Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži hrabrost preuzeti na sebe rizik s Njim i za Njega. Htio bih se kratko zadržati na ta dva aspekta – obećanju i riziku – razmišljajući zajedno s vama nad evanđeoskim izvješćem o pozivu prvih učenikâ na Galilejskome jezeru (Mk 1, 16-20).

84 učenika trećih razreda osnovne škole sudjelovalio su prvi puta na prvoj svetoj ispovijedi u subotu, 4. svibnja 2019., a dan nakon toga radosno sudjelovali u euharistijskom slavlju za vrijeme kojeg su prvi puta primili svetu pričest. U prvopričesničkom slavlju sudjelovao je veliki broj članova obitelji, rodbine i prijatelji.

Foto galeriju možete pogledati na našoj stranici.

Porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša predvodio je misu svetkovine Uskrsa u porečkoj prvostolnici.

U prigodnoj homiliji osvrnuo se na žene koje prve odlaze na Isusov grob i nalaze ga praznog, točnije, kroz izvješća koja nam donose Evanđelja, na dinamiku njihovog rasta u vjeri, iz tame prema svjetlu. Taj rast raščlanio je kroz četiri faze.  Prvi trenutak, kada ne nalaze tijelo u grobu gdje bijaše položeno, obilježen je beznađem, zaslijepljene tugom ne vide druge mogućnosti. Taj je trenutak obilježen tugom jer nakon svega što se dogodilo ne mogu mu iskazati ni dužne pogrebne počasti propisane obredom. Ljudi u teškim trenutcima, tame, u obiteljskim tragedijama najčešće interpretiraju najnegativnije i često ne vide druge mogućnosti koje se otvaraju. Isus stoji pokraj groba, ali ga one ne vide jer su zaokupljene svojom tugom, možda ne toliko radi Isusa, veće zato što se čovjek u tim trenutcima pita 'što će biti sa mnom?', zaokupljen je brigom o vlastitoj budućnosti.

U porečkoj katedrali misu Vazmenog bdjenja predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. sc. Dražen Kutleša. Nakon blagoslova vatre u povijesnom atriju te drevne bazilike uslijedio je Hvalospjev Uskrsnoj svijeći koje je ove godine otpjevao Tomislav Čoga iz Funtane.

Nakon čitanja Službe riječi i Evanđelja biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio na 4 faze, 4 službe koje se obredno odvijaju tijekom mise Vazmenog bdjenja. Istaknuo da prva faza, Služba svjetla u središte stavlja Uskrsnu svijeću koja simbolizira Krista. Svjetlo uvijek služi da se odagna tama. U tami uvijek tražimo tračak svjetlosti kako bi se mogli orijentirati. To svjetlo je Isus Krist koji nama pokazuje kojim putem krenuti. Bez toga svjetla, kako pojedinac, tako i svijet, ne može ići u pravom smjeru i ne može se boriti protiv onoga zla koje vlada svijetom. Zato častimo svijeću kao simbol Isusa Krista.

 

 

ISUSOVO USKRSNUĆE - NAŠA JE RADOST

 

„Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“

 

Uskrsno jutro zbunilo je mnoge. Isusov grob je otvoren i prazan. Marija Magdalena javlja Petru i drugom učeniku kojega je Isus ljubio. I oni zbunjeni otrčaše do groba. Prvi uđe Šimun Petar. Tada uđe i onaj drugi učenik i vidje i povjerova. „Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“

Da, Pisma su najavljivala da će Isusov grob već treći dan nakon smrti ostati prazan. Sam je Isus i učenicima i mnoštvu govorio o svojoj proslavi i pobjedi nad smrću. Isus je uskrsnuo. Živ je! I zato je njegov grob prazan i otvoren, jer u njemu nema više smrti. A Životu nije mjesto u grobu.

Bog iz ljubavi prema čovjeku i nakon njegova grijeha i pobune protiv Boga, šalje na svijet svoga Sina Isusa Krista koji je ponizno prihvatio biti malen i neznatan. Za njega Pisma svjedoče da je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući. Pozivao je sve da ga slijede, da zajedno s Njime nadvladaju svako zlo, muku i smrt i da uđu zajedno s Njime u život.

On to jednako i danas nastavlja činiti po svojoj Crkvi, po Pismima, po apostolima i njihovim suradnicima, jer hoće da se svi ljudi spase. Crkva se i danas istinski trudi izvršiti primljeno poslanje: navijestiti svakom stvorenju ljubav Božju i pokazati put koji vodi spasenju.

 Kao što se progonilo glasnike Božje i prije i poslije Isusova dolaska na zemlju, kao što se progonilo i samoga Isusa i pribilo na križ, tako se i danas Crkva proganja u mnogim sredinama. Zlo neće nikada nadvladati dobro, smrt neće vladati nad životom jer je Isus svojom mukom i smrću nadvladao svako zlo, pobijedio smrt, uskrsnuo je i živi. Zato i danas njegova Crkva s ponosom i neustrašivo Riječju Božjom naviješta spasenje svijetu, nudi mir, budi nadu i uvodi u život.

Isusovo uskrsnuće je najznačajniji događaj u povijesti čovječanstva. Smrt je uništena. Isus svakome koji ga vjerom prihvaća i slijedi, daje sigurnost života vječnoga i garanciju da će i njegov grob, poput Isusova, biti otvoren i ostati prazan. Isus daje i garanciju da će na životnom putu biti s onim koji želi biti njegov i dati mu snage za nošenje životnog križa po kome se dolazi uskrsnuću.

Zato se Crkva kao Isusova zajednica ovdje na zemlji raduje svake godine proslavi Isusova uskrsnuća, slavi, Bogu zahvaljuje, miri se s Bogom i ljudima, nudi spasenje Božje. Dapače, Crkva i svake nedjelje slavi Uskrs, jer se okuplja u Isusovo ime, izgrađuje se i slavi Boga kao u slici onoga što će biti u Kraljevstvu Božjem gdje nam je Isus pripravio mjesto i gdje nas čeka.

 

Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje čestitam sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje Božjeg blagoslova i mira.

 

 

                                                                               XDražen, biskup

 

 

 

 

Misu posvete ulja, 18. travnja 2019., tradicionalno na Veliki četvrtak ujutro porečki i pulski ordinarij mons. dr. sc. Dražen Kutleša predvodio je u porečkoj katedrali, uz koncelebraciju s umirovljenim biskupom mons. Ivanom Milovanom i osamdesetak svećenika Porečke i Pulske biskupije.

Na početku homilije pozvao je braću svećenike na razmišljanje o vjeri u uskrsnuće koju smo pozvani naviještati u svom svećeničkom djelovanju. Svi uskrsni tekstovi prikazuju apostole i druge učenike kao one koji su na putu koji vodi prema razumijevanju uskrsnuća, no, istaknuo je biskup, prekrasan primjer puta do vjere u uskrsnuće je onaj Marije Magdalene, koja započinje svoj put vjere u uskrsnuće s nakanom dovršenja propisanih pogrebnih obreda oko Isusovog mrtvog tijela, ali koje završava priznanjem da je vidjela „Gospodina“. Biskup je satkao homiliju prateći njezin put u tim dramatičnom trenutcima, kako je to opisano u Evanđelju po Ivanu, te istaknuo ono čemu nas njezin put može naučiti o našem vlastitom putu prema vjeri.

 

 

Obred Mise večere Gospodnje na Veliki četvrtak, 18. travnja 2019. predvodio je u katedrali Uznesenja Marijina u Poreču mons. Dražen Kutleša, biskup. U koncelabraciju su sudjelovali preč. Sergije Jelenić, kancelar, vlč. Milan Zgrablić, župnik i vlč. Janez Barborič, župni vikar.

 

Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.