Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

  • Bazilika 1
  • Bazilika 2
  • Bazilika 3
  • Poreč
  • Vrata
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Draga braćo i sestre,

Bliži se mjesec svibanj u kojem Božji narod osobito snažno izražava svoju ljubav i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Tradicionalno se u tome mjesecu krunica moli kod kuće, u obitelji. Ograničenja nametnuta zbog pandemije »prisiljavaju« nas više cijeniti taj obiteljski vidik krunice, pa i u pogledu duhovnosti.

Želim, stoga, svima predložiti da ponovno otkriju ljepotu moljenja krunice kod kuće u mjesecu svibnju. To se može činiti zajedno, ili pak pojedinačno; vi sami odlučite već prema vlastitim prilikama, vrjednujući obje mogućnosti. U svakoj od njih stoji tajna te molitve, a to je jednostavnost. Lako je, pa i na internetu, pronaći dobre predloške koje ćete u molitvi moći slijediti.

Nudim vam, usto, dvije molitve Majci Božjoj koje možete izmoliti na kraju krunice, a koje ću i ja osobno, u duhovnome jedinstvu sa svima vama, moliti u mjesecu svibnju. Prilažem ih ovomu pismu kako bi bile dostupne svima.

Draga braćo i sestre, zajedničko razmatranje Kristova lica srcem Marije, naše Majke još više će nas ujediniti u duhovnu obitelj te nam pomoći prevladati ovu kušnju. Ja ću moliti za vas, posebno za one koji najviše trpe, a vi, molim vas, molite za mene. Zahvaljujem vam i srdačno vas blagoslivljam.

U Rimu, pri Svetomu Ivanu Lateranskom, 25. travnja 2020.
blagdan svetog Marka, evanđelista

FRANJO

 

Prva molitva

O Marijo,
ti na našem putovanju
trajno blistaš kao znak spasenja i nade.
Povjeravamo se tebi, Zdravlju bolesnih,
koja si podno križa bila pridružena Isusovoj boli,
ostavši stamena u svojoj vjeri.

Ti, Najvjernija zagovornice naša,
znaš što nam je potrebno;
sigurni smo da ćeš,
kao nekoć u Kani Galilejskoj,
providjeti da se nakon ovoga časa kušnje vrate radost i slavlje.

Pomozi nam, Majko Božje ljubavi,
suobličiti se Očevoj volji
i činiti ono što nam kaže Isus,
koji je na sebe uzeo naša trpljenja
i preuzeo teret naših boli
da nas po križu dovede
k radosti Uskrsnuća. Amen.

Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi,
Djevice slavna i blagoslovljena.

 

Druga molitva

»Pod obranu se tvoju utječemo, sveta Bogorodice.«
U ovim mučnim okolnostima, bremenitim trpljenjima i tjeskobama,
koje zahvaćaju svijet,
utječemo se tebi, Majko Božja i Majko naša,
i pod tvojom zaštitom tražimo utočište.

Djevice Marijo,
svrni svoje milostive oči na nas u ovoj posvudašnjoj zarazi;
ohrabri ustrašene i ožalošćene,
koji oplakuju svoje voljene koji su umrli
i koji su pokopani na način koji ranjava dušu.
Budi na pomoć svima koje obuzima tjeskoba zbog bolesnih
kojima, da bi se spriječilo širenje bolesti, ne mogu biti blizu.
Vrati pouzdanje onima koji su u strahu za neizvjesnu budućnost,
za posao i za posljedice u gospodarstvu.

Majko Božja i Majko naša, moli za nas Boga, Oca milosrđa,
da se završi ova teška kušnja
i da nam ponovno svanu nada i mir.
Kao nekoć u Kani, zauzmi se kod svojega božanskoga Sina
i zamoli ga da utješi obitelji bolesnih i umrlih
i njihova srca òtvori daru pouzdanja.

Zaštiti liječnike, medicinske sestre i sve osoblje u zdravstvu,
dragovoljce koji su u ovim vremenima velike i žurne potrebe
u neposrednoj opasnosti
i izlažu svoj život pogibelji kako bi spasili živote drugih.
Prati njihove neustrašive napore
i podari im snagu, dobrostivost i zdravlje.

Budi uz one koji danonoćno dvore bolesne, kao i uz svećenike koji s pastoralnom brižnošću i evanđeoskom zauzetošću
nastoje svima pomoći i svima biti blizu.

Blažena Djevice, daruj svjetlo uma ljudima u znanosti
da uzmognu pronaći prikladna rješenja za svladavanje ove zaraze.

Pomozi odgovornima u državnoj vlasti da djeluju mudro, brižno i velikodušno, kako bi pritjecali u pomoć onima koji su lišeni osnovnih potreba za život, te, zagledani u buduće i vođeni duhom solidarnosti, mogli pronalaziti prave putove društvene i gospodarske obnove.

Marijo Presveta, zahvati savjesti odgovornih da golema sredstva koja se ulažu u razvoj i usavršavanje oružja budu preusmjerena na razvoj znanstvenih istraživanja
koja bi u budućnosti zapriječila slične nepogode.

Preljubljena Majko,
daj da u svijetu poraste osjećaj pripadnosti zajedničkoj velikoj obitelji i svijest o onome što nas ujedinjuje, da bismo, vođeni duhom bratstva i solidarnosti,
u tolikim oblicima siromaštva i u bijedama života
mogli priteći u pomoć svim potrebitima.
Okrijepi nas da budemo čvrsti u vjeri,
ustrajni u služenju i postojani u molitvi.

Marijo, Utjeho žalosnih,
prigrli svu svoju nevoljnu djecu i izmoli nam kod Gospodina
da ispruži svoju svemoćnu ruku
i oslobodi nas ove užasne pandemije,
kako bi život iznova zadobio vedrinu redovitoga tijeka.

Pouzdajemo se u tebe,
koja blistaš na našemu putu kao znak spasenja i nade,
o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Amen.

Izvor: IKA/HILP

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs!

Danas u cijelome svijetu iznova odjekuje navještaj Crkve: „Isus Krist je uskrsnuo!“ – „Doista je uskrsnuo!“.

Kao novi plamen ova Radosna vijest zapalila se u noći: noć jednoga svijeta već zahvaćenog epohalnim izazovima i sada pritješnjenog pandemijom koja na tešku kušnju stavlja našu veliku ljudsku obitelj. U ovoj noći iznova je odjeknuo glas Crkve: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“ (Uskrsna posljednica).

To je drugačija „zaraza“ koja se prenosi od srca k srcu – jer svako ljudsko srce iščekuje ovu Radosnu vijest. To je zaraza nade: „Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje!“ Ne radi se o magičnoj formuli, koja bi učinila da problemi iščeznu. Ne, Kristovo uskrsnuće to nije. Naprotiv, ono je pobjeda ljubavi nad korijenom zla, pobjeda koja ne „preskače“ patnju i smrt, nego kroz nju prolazi otvarajući put u bezdanu, pretvarajući zlo u dobro: posebni znak Božje moći.

Uskrsli je Raspeti, ne netko drugi. Na svome proslavljenome tijelu nosi neizbrisive rane: rane koje su postale pukotine nade. Njemu upućujemo naš pogled kako bi zacijelio rane ojađenog čovječanstva.

Moja misao danas ide osobito onima koji su izravno bili pogođeni koronavirusom: bolesnicima, onima koji su umrli i obiteljima koje plaču zbog gubitka njihovih dragih, kojima katkad nisu uspjeli iskazati ni posljednji pozdrav. Neka Gospodin života primi k sebi u svoje kraljevstvo pokojne i daruje utjehu i nadu onima koji su još uvijek u kušnji, osobito starima i samcima. Neka ne uskrati svoje utjehe i neophodne pomoći onima koji se nalaze u uvjetima posebne ranjivosti, kao što su djelatnici u domovima za starije, ili onima koji žive u vojarnama ili zatvorima. Za mnoge, ovo je Uskrs samoće življene između žalovanja i mnogih teškoća koje pandemija uzrokuje, od fizičkih patnji do ekonomskih problema.

Draga braćo i sestre!

Dok smo se nastojali usredotočiti na razmišljanje o Velikom tjednu, muci, smrti i uskrsnuću našega Gospodina nismo mogli ostati ravnodušni i ne razmišljati o onim događajima koji nas tište zadnjih mjeseci.

Ne znamo koliko će trajati ova pandemija koronavirusa, koliko će ljudi morati patiti i koliko će ljudi umrijeti. Osjećamo se nemoćno čekajući cjepivo koje bi trebalo riješiti sve naše brige i probleme. Ostaje nam samo nada da će to biti tako. Neke stvari u našem životu teško je prihvatiti. One nekada poljuljaju naš svijet i urežu nam se duboko u srce tako da ih se sjećamo tijekom cijelog života. Međutim, ako ih se prihvati zbog istine koju nam prenose, one donose veliki mir i olakšanje. Događaji Velikog tjedna potiču nas na dublje razmišljanje o smislu našega života i traženju pravoga lijeka za naše bolesno društvo u kojem trebamo živjeti zdravim kršćanskim životom. Dok promatramo Kristovu muku, smrt i uskrsnuće pitamo se kako ostvariti i što promijeniti u svom životu kako bismo mogli živjeti kršćanski i prihvatiti sve kušnje koje su pred nama?

 

Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali, u subotu, 11. travnja 2020., predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. Prigodnu homiliju izrekao je kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić.

Velika subota je treći dan Vazmenog trodnevlja, u kojem se prisjećamo Isusovog počivanja u grobu. I toga dana, kao i prethodnih dana, počevši od Velikog četvrtka, crkvena zvona ne zvone. U tišini i sabranosti svi kršćani pozvani su tijekom dana doći u crkvu, moliti se pred Božjim grobom i razmišljati o tajni Božje ljubavi koju nam je pokazao svojom mukom i smrću na križu, a što mnogi vjernici i čine.

Na Veliku subotu se tijekom dana ne slavi sveta misa, a kada padne noć, vjernici se okupljaju u crkvama kako bi sudjelovali u Vazmenom bdijenju. Kao i svake godine, mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, predvodio je liturgiju Vazmene noći u porečkoj katedrali. Radi mjera socijalnog distanciranja, uvedenih radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, Vazmeno bdijenje je održano bez prisutnosti naroda Božjega. Ovom slavlju su prisustvovali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Vazmeno bdijenje je započelo službom svjetla i hvalospjevom vazmenoj svijeći, koja je od vazmene noći pa sve do Pedesetnice postavljena na svečano mjesto u prezbiteriju. Uslijedila je služba čitanja kojom se spominjemo najvažnijih čudesnih događaja u povijesti spasenja, počevši od stvaranja svijeta, preko izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva i poziva proroka Izaije koji u ime Božje govori: „Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama Savez vječan.“ (Iz 55,1.3) pa sve do navještaja Isusova uskrsnuća.

Porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša,  predvodio je 10. travnja obrede Velikog petka u porečkoj katedrali. 

Na Veliki petak Crkva slavi spomendan Isusove muke i smrti. To je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa, nego se bogoštovnim činima časti Isusova muka i smrt te se iskazuje zahvalnost za djelo otkupljenja koje je Isus Krist za nas ljude učinio. Stoga je 10. travnja 2020. godine mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, predvodio u porečkoj katedrali obrede Velikog petka. Zbog mjera socijalnog distanciranja, radi sprječavanja širenja pandemije koronavirusa, obredi su održani bez prisutnosti naroda Božjeg. Uz Biskupa su bili prisutni kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

 

-----------------------------------------

Uz biskupa su slavili kancelar mons. Sergije Jelenić, župnik Župe Uznesenja BDM u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar Janez Barborič.

Na Veliki četvrtak kršćani diljem svijeta prisjećaju se događaja Isusove Posljednje večere sa svojim apostolima i ustanovljenja Euharistije, što se svečano slavi Misom Večere Gospodnje. Nakon svoje posljednje večere, Isus se uputio na Maslinsku goru, gdje ga je oblijevao krvav znoj dok je molio Oca za snagu prihvaćanja i izvršenja njegove volje. U vrijeme svoje agonije, dok su njegovi učenici spavali, a on se usrdno molio Ocu, osjećao se potpuno ostavljen te je običaj da u spomen na taj događaj vjernici na današnji dan održavaju sat klanjanja.

Nakon navještaja Božje riječi, homiliju je izrekao vlč. Barborič koji je svoje razmišljanje o današnjem događaju povezao s događajem koji je Isus slavio te posljednje večeri svoga života – a to je židovski blagdan Pashe. Isus kao vjerni Židov sa svojim učenicima slavi čudesan Božji zahvat – spomendan oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog ropstva. Janje koje su Izraelci u pashalnoj noći žrtvovali da bi Bog očuvao njihov život i oslobodio ih iz ropstva, sada postaje Isus koji i nas oslobađa od ropstva, ali ne fizičkog ropstva nego ropstva grijeha. Sami se ne možemo osloboditi grijeha kojima robujemo, zato nam je potreban osloboditelj, a to je Isus Krist. Bog nam daje sakramente i tako nam nudi pomoć da s njim možemo podijeliti terete našeg života.

„Možda više nego ikada osjećate glad za Euharistijom, glad za Isusom Kristom i to je dobro, kako nam kaže papa Franjo. Ta spasonosna bol će nam pomoći da cijenimo Euharistiju, nezasluženi dar. (…) Potaknuti Božjom riječju sjedinimo se danas s Kristom prisutnim u Euharistiji za naše spasenje“, pozvao je vlč. Barborič.

 

Na Veliki četvrtak, 9. travnja porečki i pulski biskup Dražen Kutleša predvodio je Misu posvete ulja.

 

Uobičajeno je da se ta misa slavi u prijepodnevnim satima Velikog četvrtka i tom prilikom oko biskupa se okupljaju svi svećenici pojedine biskupije kako bi obnovili svoja obećanja dana prilikom svećeničkog ređenja.

Zbog pandemije koronavirusa te odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije, svećenici su pozvani da taj dan ne dolaze na slavlje Mise posvete ulja u Poreč, nego da duhovno sudjeluju u tom činu. Stoga se ova sveta misa održala bez prisutnosti naroda, a uz Biskupa su bili prisutni kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Copyright © Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč - Sva prava pridržana.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.