Na današnjoj općoj audijenciji na Trgu sv. Petra Sveti je Otac podsjetio da su u prošlu nedjelju otvorena Sveta vrata na rimskoj katedrali Svetoga Ivana Lateranskoga. U katedrali svake biskupije u svijetu otvorena su vrata milosrđa, u svetištima i u crkvama koje su biskupi označili.
Jubilej je u cijelom svijetu, a ne samo u Rimu. Želio sam da znak svetih vrata bude u svakoj krajevnoj Crkvi, da svaka osoba može sudjelovati u Jubileju milosrđa. Sveta je godina tako započela u cijeloj Crkvi, a u svakoj se biskupiji slavi kao i u Rimu. Rim je pak vidljivi znak općega zajedništva. Papa je poželio da zajedništvo bude sve čvršće, da Crkva bude u svijetu živi znak ljubavi i milosrđa Boga Oca, da bude živi znak ljubavi i milosrđa.
I datumom se, 8. prosinca, željela istaknuti ta potreba zajedništva, povezujući početak Jubileja s završetkom II. vatikanskoga sabora. Sabor je zaista promišljao i predstavio Crkvu u svjetlu otajstva zajedništva. Raspršena po cijelom svijetu i organizirana u mnoge krajevne Crkve, ali je uvijek samo jedna Crkva Isusa Krista, koju je on želio i za koju je prikazao samoga sebe. Crkva je jedna i živi od Božjega zajedništva. To otajstvo zajedništva, po kojem je Crkva znak ljubavi Očeve, raste i dozrijeva u našem srcu kad ljubav, koju prepoznajemo u Kristovu križu i u koju uranjamo, čini da ljubimo kao što je On nas ljubio. Riječ je o beskrajnoj ljubavi, koja ima lice oprosta i milosrđa – istaknuo je Papa.
Ali praštanje i milosrđe ne trebaju ostati lijepe riječi – nastavio je Sveti Otac – nego se imaju udjelotvoriti u svakodnevnom životu. Ljubav i oprost su stvarni i vidljivi znakovi da je vjera preobrazila naša srca i da nam omogućuje živjeti Božjim životom: da ljubimo i opraštamo kao što Bog ljubi i oprašta. To je program života i on ne poznaje prekide ni iznimke, već nas potiče da uvijek neumorno idemo naprijed, uvjereni da nas podupire očinska prisutnost Boga – kazao je Papa.
Ovaj se veliki znak kršćanskoga života očituje u mnoge znakovima koji obilježavaju Jubilej. Ovdje mislim na sve koji prolaze kroz Sveta vrata, koja su u ovoj Svetoj godini Vrata milosrđa. Vrata označavaju samoga Isusa koji je rekao: Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti (Iv 10,9). Prolaz kroz Sveta Vrata znak je našega ufanja u Gospodina Isusa koji nije došao suditi, nego spasiti (usp. Iv 12,47) – istaknuo je Sveti Otac te u spontanom govoru dodao:
Čuvajte se da ne naiđete na nekog prevaranta koji će vam reći da treba platiti. Ne, jer spasenje se ne plaća, ne kupuje se. Vrata su Isus, a Isus je besplatan. A vrata su On, čuli smo, koji govori o onima koji ulaze onuda kuda ne treba ulaziti; za njih jednostavno veli da su lopovi i razbojnici. Ponavljam, čuvajte se, spasenje je besplatno – kazao je Papa.
Prolaz kroz vrata je znak istinskoga obraćenja našega srca. Kada ulazimo kroz Vrata, moramo se sjetiti da trebamo držati otvorena vrata svoga srca. Stojim pred Svetim vratima i molim: „Gospodine, pomogni mi otvoriti vrata moga srca!“ Sveta godina ne bi bila učinkovita ako ne bi vrata našega srca pustila da prođe Krist koji nas šalje da idemo prema drugima, da nosimo Njega i njegovu ljubav. Dakle, kao što Sveta Vrata ostaju otvorena, jer su znak Božje ljubavi prema nama, tako neka i naša vrata, vrata srca, uvijek budu otvorena da nitko ne bude isključen, čak ni onaj ili ona koji mi dosađuju: nitko – potaknuo je papa Franjo.
Ispovijed je također važan znak Jubileja. Pristupiti ispovijedi po kojoj bivamo izmireni s Bogom, znači izravno iskusiti Božje milosrđe. U ispovijedi nalazimo Oca koji nam prašta: Bog oprašta sve. On nas shvaća u našim ograničenjima, shvaća nas i u našim protuslovljima. On nam sa svojom ljubavlju veli da nam je još bliži kad priznajemo svoje grijehe, a potiče nas da gledamo naprijed – ustvrdio je Sveti Otac dodajući u spontanom govoru da se u nebu vesele kada priznajemo svoje grijehe i tražimo oproštenje. To je milosrđe, ne obeshrabrujmo se, samo naprijed!
Koliko sam puta čuo govoriti: „Oče, ne uspijevam oprostiti.“ Susjed, kolega na poslu, susjeda, svekrva, nevjesta… Svi smo čuli to čuli: „Ne uspijevam oprostiti“. Ali kako se može moliti Boga da nam oprosti ako nismo kadri oprostiti? A oprost je nešto veliko. Nije lako oprostiti, jer je naše srce slabo i nema snage da oprosti. Kada se pak otvaramo da primimo Božje milosrđe, stječemo snagu da možemo oprostiti – ustvrdio je Papa dodajući: Mnogo sam puta čuo govoriti: „Nisam mogao gledati tu osobu, mrzio sam ju. Ali jedan dan sam se približio Gospodinu i molio ga da mi oprosti grijehe i tad sam i ja oprostio toj osobi. To se zbiva svaki dan. A tu mogućnost imamo na dohvat ruke – kazao je Papa zaključujući katehezu ohrabrenjem: „Stoga, hrabro!“ Živimo Jubilej započinjući s znakovima koji donose veliku snagu ljubavi. Gospodin će nas pratiti i voditi da iskusimo druge znakove vrlo važne za naš život. Hrabro i naprijed – zaključio je Papa.
Izvor: Radio Vatican