“Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.” (Mt 1, 18 – 24)
Sveto Pismo Josipa definira i opisuje jednom riječju: pravedan. Jedna riječ a toliko toga govori. Bilo bi puno kada bi za svakoga od nas mogli reći i definirati nas i naš život tom istom riječju: pravedan, pravedna. Našem vremenu nedostaje pravednih ljudi, pravednika. Ljudi koji ne gledaju samo na sebe nego i paze na drugoga. U Josipu prebiva strah, želi se povući. Zato mu i anđeo govori: Ne boj se! Ali u tom svome strahu ostaje pravedan i ne gazi po drugima i ne ranjava druge. Ne boj se, Josipe! Ali i svatko od nas, ne boj se biti suradnik nevjerojatnog Božjeg plana, ne boj se staviti po svoju zaštitu klicu Božjega života koji želi rasti u tvojoj blizini, ne boj se uzeti k sebi ono što je Božje. Hoće li u nama biti glasniji i jači glas straha ili glas Božji o nama ovisi. Mi dopuštamo i otvaramo se glasnoći pojedinoga glasa. Možda zato strah vodi naš život a ne glas Božji. Ne boj se! Ne boj se osluškivati što Bog za tebe želi, ne boj se usmjeriti svoj život u sasvim novom pravcu, putem kojim nisi ni sanjao, ni planirao. Došašće i život od nas traže povjerenje koje si je dopustio pravedni Josip. Nije dopustio strahu da zavlada njegovim životom i da ga vodi. Ne boj se!
Darko Zgrablić