Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. « »Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.« Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.« (Lk 11, 42-46)
Kratko razmišljanje nad evanđeljem dana
Iza Isusovih teških osuda izrečenih prema nekim stavovima pismoznanaca i farizeja do izražaja dolazi njegova velika ljubav prema istini.
U našem odnosu prema Bogu najvažnija je istina i ljubav. Bez istine i ljubavi sve što činimo gubi svoju vrijednost. U vjeri je bitno da postoji jedinstvo između onoga unutarnjeg i onog vidljivog, između onoga kako djelujemo i onoga što jesmo. Isus osuđuje ono što na izvan izgleda dobro, a zapravo nije popraćeno i činom djelovanja. Isus osuđuje sve ono što je dvolično i ne odražava istinu riječi i djela, misli i govora, nakane i čina.
Bdijmo pažljivo nad ovim temeljnim stavom vjere jer dvoličnost može i za nas postati velika zamka i opasnost, i veće nego što nam se na prvi pogled čini. Samo u istini našeg srca i djelovanja u ljubavi možemo biti autentični svjedoci istine i ljepote koju nam je Isus predao.