Iz papina nagovora uz molitvu Kraljice neba, 15. travnja 2018.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U središtu ove treće vazmene nedjelje je iskustvo Uskrsloga koje su imali njegov učenici, svi zajedno. To se posebno vidi iz Evanđelja koje nas ponovno vodi u dvoranu Posljednje večere, gdje se Isus pokazuje apostolima, upućujući im ovaj pozdrav: „Mir vama!” (Lk 24, 36). To je pozdrav Krista Uskrsloga, koji nam daje mir: „Mir vama!”. Tu je riječ i o miru duše i o miru koji se stvara u međuljudskim odnosima. U zgodi koju opisuje evanđelist Luka snažno se ističe realizam uskrsnuća. Isus nije utvara. Nije riječ o ukazanju Isusove duše, već o njegovoj stvarnoj prisutnosti s uskrslim tijelom.
Isus jako dobro zna da su njegovi učenici uznemireni njegovom pojavom, zbunjeni su jer je zbiljnost uskrsnuća za njih nepojmljiva. Misle da vide duha, ali uskrsli Isus nije nikakav duh, nikakva utvara, nego čovjek s tijelom i dušom. Zato, da bi ih uvjerio, kaže im: „Pogledajte ruke moje i noge! – pokazuje im rane – Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam” (Lk 24, 39). A budući da to nije bilo dovoljno da odagna nevjericu učenika u Evanđelju se kaže jedna zanimljiva stvar. Učenici od radosti nisu vjerovali, nego su se čudom čudili: „Ne to ne može biti! To nije moguće! Tolika radost nije moguća!”. A Isus, da bi ih uvjerio, reče im: „Imate li ovdje što za jelo?” (r. 41). I oni mu pružiše komad pečene ribe a Isus, da ih uvjeri, uze ga i pred njima pojede.
Isusovo insistiranje na stvarnosti svoga uskrsnuća, osvjetljava kršćansko shvaćanje tijela: tijelo nije prepreka ili zatvor duše. Tijelo je stvorio Bog, a čovjek nije potpun bez jedinstva tijela i duše. Isus koji je pobijedio smrt i uskrsnuo u duši i tijelu, pomaže nam shvatiti kako trebamo imati pozitivnu predodžbu o svome tijelu. Ono može predstavljati priliku ili oruđe za grijeh, no tijelo nije uzrokom grijehu, nego je to naša moralna slabost. Tijelo je divni Božji dar kojem je, u jedinstvu s dušom, određeno izraziti čovjekovu sličnost s Bogom. Zato smo pozvani dobro voditi brigu i veoma poštovati svoje i tijelo drugih ljudi.
Svaki je napad ili ozljeđivanje ili nasilje nad tijelom našeg bližnjega vrijeđanje Boga Stvoritelja! U mislima su mi posebno djeca, žene i stariji koje se tjelesno zlostavlja. U tijelu tih ljudi pronalazimo Isusovo tijelo. Krist izranjen, ismijan, oklevetan, ponižen, bičevan, raspet… Isus nas je učio ljubavi. Ljubavi koja se, u uskrsnuću, pokazala jačom od grijeha i smrti, i želi otkupiti sve one koji u svome tijelu proživljavaju ropstva našeg doba.
U svijetu u kojem prečesto prevladavaju oholost spram slabijih i materijalizam koji guši duh, i današnje nas Evanđelje poziva da budemo osobe kadre gledati u dubinu, pune čuđenja i velike radosti zbog toga što smo susreli uskrsloga Gospodina. On nas poziva da budemo osobe koje znaju prihvatiti i prepoznati vrijednost novosti života koju On sije u povijest, da bi je usmjerio prema novom nebu i novoj zemlji. Neka nas na tome putu podupre Djevica Marija, čijom se majčinskom zagovoru s pouzdanjem utječemo!