Ispis

Misu polnoćku u porečkoj je katedrali tradicionalno predvodio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju kancelara preč. Sergija Jelenića, vicekancelara preč. Mladena Pranjića te porečkog dekana i župnika preč. Milana Zgrablića.

Pred prepunom crkvom biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio kako nam Isus na više mjesta u Svetom Pismu govori „Ne bojte se!“. Čovjek osjeća strah zbog brige za egzistenciju, te zbog mnogih drugih okolnosti koje život donosi. Isusu je došao upravo da nas oslobodi strahova.  Tri su temeljne stvari koje trebamo uvijek imati na umu, tri temeljna razloga zbog kojih je Isus došao na svijet. Prvo, Spasitelj svijeta došao da nas oslobodi od grijeha, no čovjekova je tragedija da je izgubio osjećaj za grijeh i zbog toga ga se ne može osloboditi. Tek kada čovjek shvati da živi u grijehu može doći do promjene, do početka procesa obraćenja.

Nadalje čovjek mora shvatiti da je Isus Krist - Emanuel, Bog s nama. On je s nama preko različitih sakramenata, ako želimo s Njime surađivati. On djeluje na nas i preko roditelja i odgojitelja koji nas podižu i usmjeravaju na pravi put, kako bi mi isto tako mogli u budućnosti pomagati drugima. Mi se prečesto bojimo, zbog društvenog statusa, ili nekog drugog materijalnog razloga, pokazati da smo vjernici. Trebamo biti svjesni da se je Isus Krist s nebeskih visina spustio u štalicu, ondje su ga primile samo životinje, ljudi ga nisu htjeli, bili su zaokupljeni drugim stvarima, očekivali su Mesiju koji će ih osloboditi, mislili su pritom samo na materijalne stvari. Tragedija današnjeg čovjeka, kao i tadašnjeg,  je da traži samo materijalno, no vidimo da to bogatstvo ne donosi sreću. Pogledamo li danas siromašne krajeve svijeta, ili upitamo li starije kako su živjeli u neimaštini – vidimo da su bili sretni. Bogatstvo ne utječe na sreću. Tek kada to shvatimo moći ćemo razumjeti zašto je Isus Krist došao u štalicu, prepušten na milost i nemilost ljudima. Došao je u obličju malenoga djeteta zato da bi ga baš svaki čovjek mogao razumjeti.

Treće saznanje kojim nas Isus oslobađa od straha je da Isus Krist daje svoj život za ljude jer nas voli. Upravo to je najveća nada naše radosti, da nas želi osloboditi ne samo od grijeha, nego želi prijeći preko svega onoga što mi činimo i što ga svaki put iznevjerimo te nam želi pružiti svoju milosti i svoju nadu.

No, glavna je poruka, najvažnije je da shvatimo da nas Bog voli. Kada to shvatimo možemo krenuti drugačije u život. Svaki čovjek, kada osjeti da ga netko iskreno voli, se preporodi. I mi se trebamo obratiti Isusu Kristu i tražiti njegovo svjetlo. Neka nam Božić ne bude samo darivanje materijalnih stvari, daleko je važnije darivati ljubav. ne može se darivati samo materijalne darove, a biti s bližnjima u svađi. Veličina svakoga čovjeka je znati se sniziti, poniziti, prihvatiti maloga čovjeka i biti u službi tome malome čovjeku, a ne tražiti da drugi meni služe. Upravo je to veličina svakoga čovjeka, jer čovjek je najveći kada je ponizan. Isus je zato došao tako se ponizivši, prihvatio je da bude rođen u štalici. Taj mali Bog nas upozorava na velike stvari, da čovjek ne treba samo misliti na materijalno, nego treba misliti na spas svoje duše. To dolazi s obraćenjem koje traje cijeli život. Prvi je korak da čovjek shvati da je grešnik, tek tada će moći mijenjati sebe i svijet oko sebe. Sreća nije u bogatim darovima, već u najjednostavnijim stvarima koje svatko od nas želi, a to je prije svega ljubav. Bog se rađa u malome djetetu, jer jedino malo dijete živi od ljubavi svojih roditelja, bez ljubavi, prepušteno samo sebi, ne bi preživjelo. Mi smo kao mali osjetili tu ljubav i sada je dajemo svojim bližnjima, to je pravi Božić, znati darivati ljubav, znati darivati sebe, jer je to ono što drugi očekuju od nas i mi od drugih. Ako ovoga Božića to učinimo, vidimo i prepoznamo one potrebite, tada ćemo ostvariti ono što od nas Bog traži i moći ćemo prepoznati sreću u malim stvarima i shvatiti da je materijalno prolazno, a duhovne vrednote ostaju.

Neka nam ovaj mali Bog pomogne da budemo darežljivi, da znamo prepoznati potrebu drugih, uvijek krenuvši iz svoje obitelji. Upravo iz obitelji polazi ono što danas imamo u društvu, ako imamo zdrave obitelji, tada će nam i društvo biti zdravo i pošteno.

Molimo da budemo dobri i pošteni. Da prema drugima budemo dobri, barem onoliko koliko želimo da drugi budu dobri prema nama, zaključio je mons. Kutleša.

Misno slavlje glazbeno je uzveličao porečki katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljsku pratnju Marka Ritoše.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.