Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

Porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša svečano misno slavlje i procesiju o svetkovini Tijelova predvodio je u Poreču. U nazočnosti velikog broja vjernika biskup je misno slavlje predvodio u porečkoj katedrali, uz koncelebraciju više svećenika.

U prigodnoj homiliji biskup je, promatrajući poruku današnjeg blagdana i današnjeg Evanđelja, o pet kruhova i dvije ribe, istaknuo da živimo u vremenu kada nismo toliko gladni kruha ni pića, nego smo gladni ljubavi i svega onoga čega prije ljudi nisu bili gladni. Upravo zato je Crkva tu da preko svojih svećenika naviješta, upravo u tim teškim trenutcima kada društvo i pojedinac osjećaju onu egzistencijalnu glad i ne znaju što činiti. Biskup je napomenuo da su i apostoli znali reći da nemaju hrane niti ideja. Kao i u ona vremena, i danas se trebamo zapitati možemo li izaći iz iznimno teških situacija. Isus žarko želi nahraniti te ljudi i govori učenicima 'dajte im jesti'. Fokusirali su se na ono malo što su imali, pet kruhova i dvije ribe. Oni su gledali samo to, a ne Isusa, zaboravljajući sva čudesa koja je činio pred njima, i nisu vjerovali onako kako su trebali. I mi danas možda previše gledamo u taj kruh i te ribe, a malo gledamo u Isusa koji može promijeniti čovjeka. Možda vidimo da danas društvo ide nekim drugim smjerom, da su crkve sve praznije, i konstatiramo da nema izlaza.

 Isus kaže 'posjedaj ljude u grupi po pedesetak i nahrani ih'. I taj broj pedeset je jedna simbolika naših župnih zajednica. Da se župne zajednice okupljaju oko svojih svećenika, da ih svećenici hrane upravo Tijelom i Krvlju Kristovom, da oni mogu biti nahranjeni u duhu te da taj duh dalje šire među drugim ljudima. Da se prepozna tko je vjernik, jer on uvijek ižarava ljubavlju i onim duhom kojeg će drugi prepoznati.  Isus ne traži veliko bogatstvo od nas, on traži da damo ono što imamo, onih malih pet kruhova i dvije ribe, a on će dalje učiniti, trebamo prepustiti njemu da on učini onako kako on zna. On uzima to jelo, blagoslovi i umnoži i dade svojim učenicima da razdijele narodu. Tu je važno shvatiti da Isus Krist uvijek djeluje preko Crkve i preko svojih učenika. Zato je potrebno u crkvama se okupljati zbog tog Živog Kruha kojeg nam daje on sam. Taj Živi Kruh je Isus Krist koji se uprisutnjuje među nama. To je spomen i čin njegove prisutnosti. 
 

 Poruka današnje mise je da Isus Krist ima suosjećanja sa svakim čovjekom, on vidi potrebe svakoga čovjeka, samo što mi ljudi to ne vidimo, gledamo samo ono materijalno, dvije ribe i kruh, a ne primjećujemo da nas on gleda i vidi naše potrebe. Na kraju ipak nismo zadovolji samo materijalnim jer smo svjesni da s ovoga svijeta odlazimo bez ičega, trebamo se zapitati što ćemo ponijeti pred Isusa koji nam se ovdje nudi.

Trebamo biti svjesni da ovdje uživamo Božje darove, sve što imamo jest Božji dar, naše zdravlje, naše sposobnosti, sve ono što imamo besplatno, to nam je Bog dao, zato trebamo Bogu zahvaliti za sve te darove. No, moramo biti svjesni da kada Bog daruje onda ostaje viška 12 košara, on velikodušno daruje svakoga čovjeka samo čovjek treba pristupiti i sudjelovati u Božjem spasiteljskom djelu.

Trebamo biti zahvalni i sretni da imamo svećenika i da imamo Crkvu koja nas upravlja i vodi na putu spasenja. Crkvu ne interesira toliko ovozemaljsko, nego Crkvu treba interesirati dovesti čovjeka u Vječnost, dovesti ga u raj, da ne zaluta i da ima vječnu sreću.

Možemo zaključiti da je Isusovo najveće čudo što je ljudsku sebičnost pretvorio u darežljivost. Isus nas poziva da i mi dijelimo tih svojih pet kruhova i dvije ribe s drugim ljudima jer jedino dijeleći drugima postat ćemo sretni. To je poruka današnjega blagdana, da budemo ljudi koji će moliti pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, ali isto tako da će plodovi biti ti da ćemo djelovati, da ćemo znati dijeliti s drugim ljudima i znati prihvatiti druge ljude onakvima kavi jesu i znati podijeliti ono što imamo, što je Božji dar, da i drugi mogu uživati, istaknuo je mons. Kutleša.

Nakon misnog slavlja uslijedila je Tijelovska procesija s četiri oltara, od koji he svaki bio urešen slikom jednog suvremenog Božjeg ugodnika.

Prvi oltar, s likom sv. Majke Tereze, bio je smješten kod svečanog ulaznog portala kojeg je početkom Dvadesetog stoljeća dao izgraditi biskup Giovanni Battista Flapp. Portal je urešen mozaikom koji prikazuje Isusa Krista te donosi tekst: „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se.“

Drugi oltar bio je urešen slikom bl. Francesca Bonifacia, istarskog blaženika i mučenika, ubijenog  „in odium fidei“, iz mržnje prema vjeri, 1946. godine nedaleko Grožnjana, na sjeveru Istre. Taj je oltar bio postavljen podno drevne porečke Peterokutne kule iz 1447. godine, utvrde uz nekadašnja gradska vrata povijesne jezgre Poreča. Kula se nalazi na ulazu u glavnu gradsku ulicu - Decumanus, na mjestu koje je od antičkih vremena do Napoleonova doba bilo točka razgraničenja između grada i agera.

Treći oltar, smješten na Trgu slobode, resila je slika bl. kardinala Alojzija Stepinca, blaženika i mučenika. Taj je oltar bio smještene ispred velike suvremene brončane skulpture iz 2006. godine.

Četvrti oltar bio je smješten ispred crkve Gospe od Anđela, a na njemu je bila slika našeg najmlađeg blaženika, bl. Miroslava Bulešića.

Svečanosti je bilo nazočno porečko gradsko poglavarstvo, predstavnici policije, vatrogasaca i drugih gradskih institucija i službi. Misa i procesija su bile u direktnom prijenosu na HTV1. (G. Krizman)

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.