Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Pepeo nam se posipa po glavi da bi se u srcu zapalila ljubav

Na Pepelnicu, u srijedu, 26. veljače u Rimu je u popodnevnim satima održano molitveno slavlje u obliku rimskih „postaja“ kojim je predsjedao papa Franjo. “Pepeo nam se posipa po glavi kako bi se vatra ljubavi zapalila u srcima. Jer mi smo građani neba i ljubav prema Bogu i bližnjemu je putovnica za nebo”, istaknuo je Papa u homiliji na misi u bazilici Svete Sabine.

Najprije je u crkvi Svetog Anselma na brdu Aventinu (Sant Anselmo all’Aventino) održana molitva nakon koje je uslijedila pokornička procesija do bazilike Svete Sabine. U procesiji su sudjelovali kardinali, nadbiskupi, biskupi, benediktinski redovnici iz Svetog Anselma, oci dominikanci iz Svete Sabine te vjernici laici.

Po završetku procesije u bazilici Svete Sabine papa Franjo je predsjedao euharistijskim slavljem s blagoslovom pepela i pepeljenjem.

U homiliji na misi Papa je, govoreći o simbolici pepela, podsjetio na riječi koje svećenik izgovara dok na Čistu srijedu posipa vjernike pepelom: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš“. „Mi smo slabi, krhki, smrtni. Mi smo pepeo u svemiru ali pepeo koji Bog ljubi. Mi smo dragocjen pepeo određen za vječnost. Mi smo tlo na koje je Bog spustio svoje nebo, prah koji sadrži njegove snove. Mi smo Božja nada, njegovo blago, njegova slava“, istaknuo je Papa dodavši: „Mi smo prah, zemlja, glina ali ako pustimo Bogu da nas oblikuje svojim rukama postajemo nešto čudesno.“

Pepeo kojom nam se posipa glavu, nastavio je Sveti Otac, podsjeća nas da se mi, djeca Božja, ne smijemo u svome životu lijepiti za prah koji nestaje. Moramo se zapitati: „Za što ja živim?“. Ako živim za prolazne stvari ovoga svijeta, vraćam se u prah, niječem ono što je Bog učinio u meni. Ako živim samo da bih kući donio nešto novca i zabavio se, tražio određeni ugled, ostvario karijeru, živim od praha. Ako loše sudim o životu samo zato što drugi ne mare dovoljno za mene ili ne primam od drugih ono što smatram da zaslužujem, nastavljam biti zagledan u prah.

Nismo u svijetu zbog toga. Vrijedimo mnogo više, živimo za nešto mnogo više: zato da ostvarimo Božji san, da ljubimo. Pepeo nam se posipa po glavi kako bi se vatra ljubavi zapalila u srcima. Jer mi smo građani neba i ljubav prema Bogu i bližnjemu je putovnica za nebo, to je naša putovnica, istaknuo je Papa. Zemaljska dobra koja posjedujemo neće nam biti od koristi, oni su prah koji iščezava, ali ljubav koju dajemo – u obitelji, na poslu, u Crkvi, u svijetu – spasit će nas, ostat će zauvijek.

Pepeo koji primamo podsjeća na drugi put, onaj suprotni, onaj koji vodi od života u prah, rekao je Papa u nastavku svoje homilije. Osvrnemo li se oko sebe vidjet ćemo prašinu smrti. Živote pretvorene u pepeo. Ruševine, razaranja, rat. Živote neprihvaćene nevine djece, živote odbačene sirotinje, živote odbačenih starijih osoba. Nastavljamo uništavati sebe, jedne druge pretvarati u prah. A koliko je tek prašine u našim odnosima! Pogledajmo svoj dom, naše obitelji: kolike svađe, koliko nesposobnosti da razriješimo i otklonimo konflikte, kako je teško ispričati se, oprostiti, započeti iznova, dok s takvom lakoćom tražimo svoje prostore i svoja prava! Toliko je prašine koja prlja ljubav i nagrđuje život. Pa i u Crkvi, kući Božjoj, ostavili smo ležati toliko prašine, prašine svjetovnosti, upozorio je Sveti Otac.