Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

  • Bazilika 1
  • Bazilika 2
  • Bazilika 3
  • Poreč
  • Vrata
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali, u subotu, 11. travnja 2020., predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. Prigodnu homiliju izrekao je kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić.

Velika subota je treći dan Vazmenog trodnevlja, u kojem se prisjećamo Isusovog počivanja u grobu. I toga dana, kao i prethodnih dana, počevši od Velikog četvrtka, crkvena zvona ne zvone. U tišini i sabranosti svi kršćani pozvani su tijekom dana doći u crkvu, moliti se pred Božjim grobom i razmišljati o tajni Božje ljubavi koju nam je pokazao svojom mukom i smrću na križu, a što mnogi vjernici i čine.

Na Veliku subotu se tijekom dana ne slavi sveta misa, a kada padne noć, vjernici se okupljaju u crkvama kako bi sudjelovali u Vazmenom bdijenju. Kao i svake godine, mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, predvodio je liturgiju Vazmene noći u porečkoj katedrali. Radi mjera socijalnog distanciranja, uvedenih radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, Vazmeno bdijenje je održano bez prisutnosti naroda Božjega. Ovom slavlju su prisustvovali kancelar Biskupije mons. Sergije Jelenić, župnik župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Poreču preč. Milan Zgrablić te župni vikar vlč. Janez Barborič.

Vazmeno bdijenje je započelo službom svjetla i hvalospjevom vazmenoj svijeći, koja je od vazmene noći pa sve do Pedesetnice postavljena na svečano mjesto u prezbiteriju. Uslijedila je služba čitanja kojom se spominjemo najvažnijih čudesnih događaja u povijesti spasenja, počevši od stvaranja svijeta, preko izlaska Izraelaca iz egipatskog ropstva i poziva proroka Izaije koji u ime Božje govori: „Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama Savez vječan.“ (Iz 55,1.3) pa sve do navještaja Isusova uskrsnuća.

Mons. Sergije Jelenić je u nadahnutoj homiliji istaknuo da „po Božjoj namisli i iz ljubavi za čovjeka Isus dolazi na ovaj svijet da bi spasio čovjeka, da mu omogući ostvariti ponovno prijateljstvo s nebeskim Ocem, jer Bog je stvorio čovjeka za život i vječnu sreću.(…) Ne želi njegovu smrt, ni propast, nego da se obrati i živi. I zato mu daje svoga Sina Isusa Krista. A Isus je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve. Pokazao je svima što bi trebalo činiti da se postigne sreća, život. Štoviše, Isus je prihvatio i križ, sramotu, osudu samo da spasi čovjeka. Po tom istom križu Isus je nadvladao smrt i uskrsnuo je. Živ je! I nad njime više smrt neće vladati. Križ je jedini put koji vodi u život, sreću. Svima koji Isusa prihvaćaju i žele ga slijediti, Isus ne obećava lagan i bezbrižan život, nego trnovit put, križ, teškoće, ali i sigurnost da će On stalno biti s njima na tom putu, da će imati mir koji svijet ne može dati i da će uskrsnuti.“  

„Isusova pobjeda nad smrću, pobjeda je i svakog vjernika“, rekao je propovjednik. „Svi koji su kršteni u ime Isusovo, ukopani su zajedno s njime u smrt, ali su i uskrsli zajedno s njime i nose u sebi nadu života vječnoga.“ Da bismo i mi mogli osobno susresti Uskrslog Krista, trebamo i mi „otići u Galileju'“, kao što Isus daje upute i prvim svjedocima uskrsnuća, što znači da trebamo i mi živjeti po uputama koje je Isus dao svojim učenicima u Galileji kada je proglasio osam blaženstava.

„To su Isusove upute za svakodnevno djelovanje za pojedinca, obitelj, društvo.“, nastavio je mons. Jelenić. „To je zapravo i jedini put susreta čovjeka s Bogom, jer kakvi smo prema bližnjima, takvi smo i prema Bogu i što smo učinili svome bližnjemu, učinili smo Bogu. Po tome ćemo biti i suđeni. Živjeti po tim Isusovim uputama nije uvijek lako, osobito kad se pojave križevi, nerazumijevanja, patnje, trpljenja, osude, ali ni za čas ne smijemo zaboraviti da je Isus uvijek s nama na putu. Oni koji iz dana u dan žive ta blaženstva imaju i imat će iskustvo uskrsnuća.“

Nakon homilije uslijedila je krsna služba te su prisutni obnovili svoja krsna obećanja. Treći dio Vazmenog bdijenja završio je molitvom vjernika.

Vrhunac Vazmenog bdijenja bila je euharistijska služba, kada se očitovao najviši stupanj prisutnosti uskrslog Krista – prisutnost pod prilikama kruha i vina. Vazmeno bdijenje je završeno svečanim uskrsnim blagoslovom.

 

 

Propovijed mons. Sergija Jelenića

 

Preuzvišeni oče biskupe, braćo svećenici, draga braćo i sestre!

„Ovo je noć koja danas po svem svijetu one, što u Krista vjeruju, od tmina grijeha i od opačina otima, vraća milosti i pridružuje svetosti. Ovo je noć, u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao.“ (Iz Vazmenog hvalospjeva)

Po Božjoj namisli i iz ljubavi za čovjeka Isus dolazi na ovaj svijet da bi spasio čovjeka, da mu omogući ostvariti ponovno prijateljstvo s nebeskim Ocem, jer Bog je stvorio čovjeka za život i vječnu sreću. A čovjek se već u početku, u svojoj slobodi, u oholosti htio uzdići iznad Boga, živjeti kao da Boga nema. I iskusio je bijedu. To se i danas čovjeku događa kad ne poštuje Boga i njegove zakone. A Bog, jer je sama ljubav, pokazuje ljubav i prema takvom grešnom čovjeku. Ne želi njegovu smrt, ni propast, nego da se obrati i živi. I zato mu daje svoga Sina Isusa Krista. A Isus je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve. Pokazao je svima što bi trebalo činiti da se postigne sreća, život. Štoviše, Isus je prihvatio i križ, sramotu, osudu samo da spasi čovjeka. Po tom istom križu Isus je nadvladao smrt i uskrsnuo je. Živ je! I nad njime više smrt neće vladati. Križ je jedini put koji vodi u život, sreću. Svima koji Isusa prihvaćaju i žele ga slijediti, Isus ne obećava lagan i bezbrižan život, nego trnovit put, križ, teškoće, ali i sigurnost da će On stalno biti s njima na tom putu, da će imati mir koji svijet ne može dati i da će uskrsnuti.  

U ovoj svetoj noći bdijenja u čast Gospodinu koji je svojom mukom i smrću pobijedio zlo, uništio grijeh i svladao smrt, vjernici se raduju, kliču. Isusova pobjeda nad smrću, pobjeda je i svakog vjernika. Svi koji su kršteni u ime Isusovo, ukopani su zajedno s njime u smrt, ali su i uskrsli zajedno s njime i nose u sebi nadu života vječnoga.

Mi koji danas vjerujemo nismo vidjeli uskrsnuloga Isusa poput apostola i  pobožnih žena. Kako možemo doživjeti to iskustvo uskrsnuća i danas? Anđeo je rekao ženama na grobu, u osvit zore po suboti: „Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti.“ Te su iste žene malo kasnije susrele samoga uskrsnuloga Isusa koji im je rekao: „Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!“

Anđeo i Isus šalju učenike u Galileju. Zašto u Galileju? Što je tamo? Isus želi da ga njegovi učenici, svi koji ga žele slijediti osobno susretnu, dožive iskustvo uskrsnuća, novog života koji samo Bog čovjeku može dati. Isus je u Galileji, na početku svog javnog djelovanja, proglasio osam blaženstava koja su i trebaju biti program svakog Isusovog učenika, vjernika. „Blago siromasima duhom; blago ožalošćenima; blago krotkima; blago gladnima i žednima pravednosti; blago milosrdnima, blago čistima srcem; blago mirotvorcima; blago progonjenima zbog pravednosti; blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ To su Isusove upute za svakodnevno djelovanje za pojedinca, obitelj, društvo. To je zapravo i jedini put susreta čovjeka s Bogom, jer kakvi smo prema bližnjima, takvi smo i prema Bogu i što smo učinili svome bližnjemu, učinili smo Bogu. Po tome ćemo biti i suđeni.

Živjeti po tim Isusovim uputama nije uvijek lako, osobito kad se pojave križevi, nerazumijevanja, patnje, trpljenja, osude, ali ni za čas ne smijemo zaboraviti da je Isus uvijek s nama na putu. Oni koji iz dana u dan žive ta blaženstva imaju i imat će iskustvo uskrsnuća. Bit će zauvijek blaženi. Zato i mi moramo poći u Galileju, živjeti ta blaženstva i vidjet ćemo Isusa uskrsnuloga.

Vama i svima vašima sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje, mira, zdravlja i svakog drugog dobra!

 

Copyright © Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč - Sva prava pridržana.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.