U liturgijskom slavlju na dan Uskrsa čitamo iz Djela apostolskih „kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro…Mi smo svjedoci svega što učini. Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje svjedocima od Boga predodređenima – nama. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“
Crkva od apostolskih vremena sve do danas vjerno izvršava primljeno Kristovo poslanje. Naviješta i svjedoči Isusa Krista Spasitelja svih ljudi. Činila je to i čini u svako doba, u zgodno i nezgodno vrijeme, za vrijeme mira i progona, za vrijeme rata, potresa i bolesti, među svim narodima na zemlji, jer svi su potrebni oproštenja. Nasljednici apostola i njihovi suradnici vode i danas ljude Bogu, životu vječnom. Zato su kršćani ljudi radosti i nade, ljudi s Bogom i u Bogu.
Kristovo uskrsnuće je najvažniji događaj za svakog čovjeka, jer se po njemu svima otvaraju vrata sigurne i sretne budućnosti, vječnosti. No, svaki čovjek treba se s Kristom susresti, povjerovati mu, zatražiti oprost i slijediti ga.
Možda će i ove godine proslava Kristova uskrsnuća biti „zatvorena za javnost“ zbog pandemije koronavirusa, ili će samo neki, malen broj vjernika moći sudjelovati u obredima Velikog tjedna i Vazmene proslave u svojim crkvama? Opterećuju nas svakodnevna izvješća o stanju novozaraženih i preminulih kod nas i u svijetu. A to već traje više od godinu dana. Nazire li se svemu tome kraj?
I nisu to jedini problemi, teškoće s kojima se čovjek susreće. A kada se kršćani u svakodnevnom životu susretnu s teškoćama, opasnostima, križevima – ne gube se. Ostaju mirni jer se svojim križem najtješnje povezuju s Onim koji je za sve već nosio križ, umro i uskrsnuo. Svi koji s Kristom nose s ljubavlju svoj križ, s Kristom će uskrsnuti i zauvijek biti s Njime u Nebeskom kraljevstvu.
No, što god da se dogodi, nitko kršćanima ne može ugrabiti Uskrs, jer Uskrs se ostvaruje svaki put kad čovjek prihvaća drugog čovjeka, kad mu pomaže, osobito ako je u nevolji, bolestan ili sam, kada druge ne osuđuje, oprašta i moli za oproštenje, kad se žrtvuje i moli za druge, nesebično ljubi druge, ljubi Boga.
Kršćani su pozvani pristupiti i sakramentu pomirenja s Bogom – tom sredstvu spasenja, jer se po njemu vraća prvotna milost Božja, prijateljstvo i ponovno postajemo ljubljeni sinovi i kćeri Božje.I tada se Uskrs događa. Neka se tako i nama dogodi.
Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje želim obilje mira, radosti, zdravlja, požrtvovnosti i sreće te Božjeg blagoslova za Uskrs!
†Dražen Kutleša