Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Bezgrešno začeće sa svecima

Poreč - Crkva Gospe od Anđela - Francesco Cevola (Padova (?), posljednja četvrtina 15. stoljeća -Venecija (?), poslije 1525.)

Ulje na platnu, 250 x 150 cm

Natpis: 1519/ FRANCISCHVS CEVOLA - na cartellinu na bazi pri­jestolja, nakon uklanjanja preslika; 1519/ FRANCISCFIVS CEVOLA/ Depinse St. Mattias e S. Bernardino - u lijevom donjem kutu, na presliku; Parenzo Settembre 1892/ VALENTINO LVCAS Dipinse/ MARTA degli Angeli - u desnom donjem kutu, na presliku

Smještaj: u sakralnoj zbirci episkojija

Ova se signirana i datirana oltarna pala lučnog završetka od 1997. godine nalazi na restauriranju u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu gdje je ustanovljeno postojanje triju slikanih slojeva. Treći slikani sloj nevelike kvalitete bio je djelo slikara i restauratora Valentina Lucasa iz 1892. godine, a prekri­vao je čitavu površinu slike osim prikaza dvojice svetaca. Nakon njegova uklanjanja postao je vidljiv kako izvorni slikani sloj u donjem dijelu slike, tako i drugi slikani sloj, odnosno interven­cija zasad nepoznatog slikara u gornjem dijelu slike. Izvorni je slikani sloj sačuvan u donjoj polovici slike do razine glava dvojice svetaca. Citirani natpis Valentina Lucasa navodi da su prikazani sv. Matija i sv. Bernardin. Lik bradatog muškarca srednjih godina s knjigom u desnoj i nožem u lijevoj ruci ikono-grafski, međutim, odgovara prikazima apostola sv. Bartolomeja. Na desnoj strani je redovnik u franjevačkoj odjeći, vjerojatno sv. Franjo Asiški, prikazan iz profila, zadubljen u knjigu koju drži u rukama. Između svetaca je smješteno pri­jestolje stepenaste baze i kružnog presjeka. Od Bogorodice koja na njemu sjedi sačuvan je tek donji dio tijela u crvenoj haljini i s plavim plaštem. U njezinu krilu sjedi nago Dijete. Na prijestolju je naslikan cartellino s natpisom koji određuje autora i godinu nastanka. Sveci su razmješteni na podu s mramornim crveno-bijelim popločenjem kojeg od krajolika u pozadini odjeljuje kameni parapet. U skicozno naslikanom krajoliku naziru se krošnje stabala, grmovi i ljudski likovi. Lijevo od sv. Bartolomeja uz sam rub formata je grb obitelji Polesini, naslikan vjerojatno sredinom 19. stoljeća, za života markiza Francesca Polesinija.

Intervencija na gornjoj polovici slike izvedena je tako da je izvorni slikani sloj na tom dijelu bio uklonjen struganjem te je naslikano Bezgrešno začeće. Za pretpostaviti da je razlog promjene ikonografskog sadržaja bila želja da se slika prilagodi potreba­ma reformirane crkve ili jednostavno doktrini Bezgrešnog Začeća koja je osnažena u poslijetridentskom razdoblju. Sudeći prema likovnim značajkama ovaj je drugi slikani sloj ipak iz kasnijeg vremena, vjerojatno s početka 19. stoljeća. Krajem istog stoljeća slikar Valentino Lucas preslikao je drugi slikani sloj i u gornjem dijelu naslikao Uznesenje Bogorodice s Djetetom, o čemu su svjedočili natpisi u lijevom i desnom kutu pale. Na temelju obilnih, no nikako jednoznačnih podataka o prem­ještanju pala na oltarima porečkih crkava tijekom 18. i 19. sto­ljeća nije moguće s potpunom sigurnošću utvrditi gdje se ova slika izvorno nalazila. Prisustvo sv. Franje Asiškog ukazuje napretpostavku da se Cevolina pala neko vrijeme nalazila u porečkoj franjevačkoj crkvi koju je nakon zatvaranja samostana od strane francuskih vlasti kupila obitelj Polesini te su, kako navodi Nazario Weber, jednu tamo pronađenu sliku prenijeli u Crkvu Gospe od Anđela (Weber 1846:7; Polesini 1849:112). Vrlo je značajno da Francesco Babudri (1912:229) između sedam oltara koje opisuje u franjevačkoj crkvi spominje i onaj s palom "della Concezione" i za nju kaže daje "pittura greca del 1518" te se poziva na Santa Brandolinija i njegov Cattastico di Oro iz 1753. za dataciju i opis pala.

Slikar Francesco Cevola nedovoljno je istražen i nisu poznata njegova djela. Spominje se u dokumentu koji je 1868. godine objavio Giambattista Lorenzi. Iz dokumenta datiranog 29. listopada 1524. saznajemo da je Cevola od venecijanskog prouidura Alvisea Bona već dvaput primio po 25 dukata te da mu je njegov nasljednik, prouidur Lorenzo Aurio, zadovoljan obav­ljenim poslom, odlučio povjeriti nastavak restauriranja Guarientovog Krunjenja Bogorodičinog i Raja u Sala del Maggior Consiglio u Duždevoj Palači (Lorenzi 1868:180). Freska je bila gotovo potpuno uništena u požaru iz 1577. te stoga nije moguće utvrditi Cevolin udio u konačnom izgledu djela. No, čini se daje upravo loše stanje sačuvanosti freske potaklo Giovannija Battistu Cavalcasellea i Josepha Archerà Crowea u iznošenju hipoteze da su ostaci zidne slike zapravo ostaci Cevoline inter­vencije. Uz to, oni prvi iznose podatak da je Cevola restaurirao Guarientovu fresku 1541., pozivajući se na dokument koji objavljuje Lorenzi, iako posljednji spominje samo 1524. godinu kao godinu Cevoline restauracije (Lorenzi 1868:180; Cavalcasene, Crowe 1900, IV:193). Od njih taj podatak preuzi­maju Andrea Moschetti (1904:394), Laudadeo Testi (1909, 1=274), Ulrich Thieme i Felix Becker (Allgemeines Lexikon 1912, VL319), Andrea Corna (1930, 1:240), Ugo Gaietti i Ettore Camesasca (1950,1:644).

Na temelju stilskih značajki porečke slike, kao i s obzirom na činjenicu da je Cevola izveo restauraciju vrlo značajnog slikarskog djela u Duždevoj palači, za pretpostaviti je da je barem neko vrijeme boravio i u Veneciji. Jednostavna kompozi­cija Bogorodice s Djetetom na prijestolju i svecima sukladna je slikarskim djelima mletačkih majstora s početka 16. stoljeća, osobito onima koji su djelovali u periferiji i zaleđu Serenissime. Kompozicijski je još uvijek vezana uz tradicionalniju shemu takve vrste prikaza koja nastaje sedamdesetih godina 15. stoljeća, ali je uz još uvijek obimnu produkciju poliptiha vrlo česta i tijekom prve polovice sljedećeg stoljeća (Humfrey 1993:140, 148, 259, 262.) Cevolin su slikarski uzor, čini se, bili Giovanni Bellini i Marco Basaiti, ali i Cima da Conegliano, što se može naslutiti u fizionomijama svetačkih likova. Sv. Bartolomej pon­avlja izgled sv. Petra s Bellinijeve Bogorodice s Djetetom i suecima (1505.) iz Crkve San Zaccaria u Veneciji. Razlika postoji tek u orijentaciji glava svetaca:dok je Bellini svog sv. Petra prikazao frontalno, Cevola se odlučio za tričetvrt profil okrenut prema Bogorodici. Sv. Franjo Asiški zrcalna je kopija sveca koji se nalazi lijevo na pali Marca Basaitija Molitva na Maslinskoj Gori sa suecima (1510.) koja se izvorno nalazila u mletačkoj Crkvi San Giobbe, a danas se čuva u Gallerie dell'Accademia. Na izvornim dijelovima Cevoline slike, ponovno vidljivim nakon uklanjanja preslika, pokazali su se tako utjecaji i ugledanja na više čuvenih predložaka. Razlog takovom eklekticizmu mogao bi imati izvor u venecijanskoj praksi da se manji majstori tijekom 15. i 16. sto­ljeća nerijetko sele iz jedne značajne radionice u drugu, noseći sa sobom crteže, odnosno crtane, a kasnije i grafičke predloške (Humfrey 1993:30).

Porečka pala ostaje zasad jedino svjedočanstvo slikarske aktivnosti Francesca Cevole u prvoj polovici 16. stoljeća, što će, nadamo se, otvoriti put prepoznavanju i drugih djela ovog slabo poznatog mletačkog majstora.

Restauratorski radovi na slici izvedeni su u Hrvatskom restau-ratorskom zavodu u Zagrebu od 1997. do 2005. godine pod vod­stvom restauratora Denisa Vokića.

Bibliografija: neobjavljeno djelo

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.