Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

Portret porečkog biskupa

Poreč - Biskupija Eufrazijane - Nepoznati autor; druga polovica 18. stoljeća

Ulje na platnu, 107 x 91 cm

Smještaj: u Zbirci crkvene umjetnosti

Biskup je prikazan u tričetvrt figuri. Stoji kraj stolića, lijevom rukom pridržava brevijar odložen na stoliću, a desnu je u poniznoj kretnji položio na prsa. Odjeven je u ljubičastu mocetu podstavljenu crvenom tkaninom iznad bijele, gusto nabrane rokete. Smješten je u interijer sa scenografijom uobičajenom za službene portrete prelata: u pozadini se nalazi teški zeleni zas­tor koji u gustim naborima pada i prekriva gornji dio kamenog stupa koji je postavljen na visoki postamnet s lijeve strane. Portret pripada ciklusu od pet slika približno jednakih dimen­zija s portretima porečkih biskupa (kat. 258-262). Nijedna slika, međutim, ne sadržava natpise te stoga nije moguće pouz­dano utvrditi tko su portretirani prelati. Od drugog desetljeća pa do devedesetih godina prošlog stoljeća, portreti su bili izloženi u velikoj dvorani ranokršćanske biskupije koja je tada još bila sjedište biskupske kurije. Nakon restauriranja ranokršćanska je građevina postala sjedište Zbirke crkvene umjetnosti Eufrazijeve bazilike, a slike su smještene u depo.

Portreti su veoma oštećeni i prekriveni slojem potamnjelih lakova i nečistoće. Naslućuju se i velike, nevjesto preslikane površine. Ovaj je portret, ipak, za razliku od ostalih, u boljem stanju sačuvanosti i na njemu se ne zamjećuju površine preob­likovane preslikom. Impostacija lika stoga je bolja te s točnijim proporcijama i vještijom modelacijom forme, a pozadina je jas­nije čitljiva.

Ciklus biskupskih portreta u Poreču vremenski se vjerojatno može povezati s namjerom biskupa Gasparea Negrija da ukrasi obnovljenu i proširenu sakristiju Eufrazijeve bazilike slikama svojih prethodnika, kako piše u svojem izvješću Svetoj Stolici godine 1765. (Grah 1983:44). Formalne i stilske značajke portreta odgovaraju razdoblju oko sredine 18. stoljeća kada je biskup Negri bio angažiran na obnovi bazilike i njezina inven­tara. Usprkos lošem stanju sačuvanosti i ponekim kompozicijskim razlikama i varijacijama te različitom stupnju preslikanosti izvornika, čitav se ciklus može pripisati istom slikaru. Sve slike pokazuju podudarnosti u oblikovanju lica, modelaciji ruku i pojedinih detalja, poput nježnih nabora na bijelim rake­tama i čipki na manšetama. Treba ipak naglasiti da će tek nakon restauratorskih radova na portretima biti moguća primjerena stilska i formalna analiza.

Bibliografija: neobjavljeno djelo

LB