Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

Sveta Lucija (lat. Lux,lucis - svjetlo) rođena je 284. u Sirakuzi na Siciliji (Italija) u imućnoj obitelji. Jedan natpis iz Giovanni - katakomba u Sirakuzi jamči nam njezinu povijesnu egzistenciju. Umrla je 304. godine mučeničkom smrću, također u Sirakuzi. U to je vrijeme Crkva još uvijek bila u nemilosti rimskog cara Dioklecijana. Kako predaja kaže, dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. On je ubrzo umro, a i majka Eutihija joj se teško razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju.

 Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će potebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka je zaista ozdravila. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ” Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.” Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga." Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: "Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom. ” Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta. Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale. No, vatra nije dolazila dok njeni sudac nije dao probosti joj vrat mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prije smrti uspjela je predvidjeti skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. Njeno predviđanje se vrlo brzo ostvarilo. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju.

Jedna druga legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje nasrtljivom mladiću kako bi ga se riješila. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Predaja kaže da joj je Bog dao nove oči. Stoga se Lucija prvenstveno smatra zaštitnicom slijepih i slabovidnih!

zanimljivosti

13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa. Pripisivali su joj posebnu moć - sveta Lucija bi zimskom suncu povratila snagu - svjetlost da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi. Svetu Luciju su počeli štovati već u 5. stoljeću i vrlo brzo su je štovali u svom zapadnom kršćanskom svijetu. Njezino ime u prijevodu s latinskoga znači "svijetla", pa se to tumači tako da ona na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. Na slikama se Lucija često oslikava s očima na tanjuru, s bodežom te s uljanicom - svjetiljkom.

običaji

Lucijin dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Sveta Lucija je jedan od rijetkih svetaca kojeg slavi Luteranska zajednica u Skandinavskim zemljama (Danska, Švedska, Norveška i Finska). Proslava svete Lucije sadrži puno pretkršćanskih, pogansko - germanskih autohtonih elemenata. Na njen su se dan darivala djecu voćem, slatkišima ili suhim smokvama ostavljenim u čarapama, pod jastukom ili papučama. Kako je zaštitnica vida na njen dan je postojala zabrane tkanja, vezenja ili šivanja. Gorjani u Slavoniji znaju za običaj Luce u kojemu glavnu riječ ima muškarac maskiran u babu. On je uoči dana Svete Lucije obilazio kuće u kojima su ženska djeca i pitao da li heklaju - štrikaju i znaju li se Bogu moliti. "Ona" je nosila u starom loncu žeravicu, prijeteći onima koji to ne znaju. Po svjedočenju narodnih kazivača s početka stoljeća djeca su se bojala sudionika ovog običaja i dugo ga pamtila.

sijanje pšenice

Jedan običaj koji se sačuvao do danas je običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice u udubljenu rupu stavlja se čaša, u čašu tri svijeće koje se pale na Badnjak navečer. Nakon Božića pšenica se baca na krov kuće.

zaštitnica

Lucija je zaštitnica ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), lađara, staklara, krojača, kovača, trgovaca, pisara i vratara. Kod nas se osobito štuje u Dubrovniku, gdje ima oltar u crkvi Svetoga Vlaha. Štovanje je vjerojatno došlo iz Venecije gdje se nalaze svetičine relikvije. U Splitu je kapela posvećena sv. Luciji u kripti katedrale - živopisan prostor koji odiše pretkršćanskim vremenima. U Sirakuzi se nalazi glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.

Zaštitnica je Turopolja, Velike Gorice, Peruđe, Sirakuze, Malte, Italije (posebno štovana u sjevernom dijelu), Švedske. Suze svete Lucije

Skitača kod Labina Legenda koja se predaje iz koljena na koljeno već stoljećima govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom došla do stijene na rubu sela Skitače. Umorna je sjela na stijenu gdje je i zaspala. Kada se probudila iduće jutro opazila je kraj sebe tek nastali izvor na kome je umila svoje oči. Od tada taj izvor neprestano teče a vjernici su uzimali tu vodu i milovali svoje oči , pogotovo oni koji su bili slabovidni. Druga legenda govori da je Sveta Lucija hodajući svijetom jednog dana došla na vrh »Brdo« na rubu sela Skitaca i kada je vidjela predivan pogled sa koga se vidi čitavi Kvarnerski zaljev i Venecija u daljini, da se od milosti rasplakala. Kako su suze klizile sa njenog lica tako je u zemlji nastao potok - izvor iz kojeg voda teče već stoljećima. Legende govore jedno, a činjenica jeste da se svega nekoliko metara ispod jednog od najviših vrhova tog kraja koji sa južne st rane zaokružuje uzvisinu na kome se nalazi selo Skitača, nalazi mali izvor vode koji izvire iz jedne stijene koji nikada ne presušuje čak ni u vrijeme najjačih žega usred ljeta kada se na Skitači temperatura diže i do 40 stupnjeva Celzijevih. Voda sa tog izvora se skuplja u jednom malom udubljenju u stijeni i tu je udubinu narod nazvao »školnica« U cijelom tom kraju nema nigdje niti jednog izvora vode osim tog malog izvora koji se nalazi na vrhu brda. I danas Skitača nema dotoka vode već je svaka kuća u povijesti obavezno gradila bunare gdje se za vrijeme kiša sa krovova skupljala kišnica ili se voda morala dovoziti na Skitaču. Izvor koji izvire na vrhu brda, i ne u njegovom podnožju, svakako je fenomen kojeg je vrlo teško objasniti. Upravo zbog toga ljudi vjeruju da se radi o suzama Svete Lucije. Ljudi hodočaste i posjećuju to mjesto.

Molitva

O sveta Lucijo, čije ime znači svjetlost, pun pouzdanja dolazim preda te tražeći te svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova i grijeha i tame zabluda. Pomoću tvog milosnog zagovora, molim te za milost ( … ) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio u skladu s Božjom voljom, a da ne ozlijedim svoju dušu. Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti božanskog Janjeta, tvog milostivog zaručnika Isusa. Amen.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.