Sveta Tekla je rođena u maloazijskom gradu Ikoniju (danas Konya, središnja Turska) od uglednih roditelja. U svom rodnom gradu srela je svetog Pavla koji ju je obratio na kršćanstvo. Ostavila je zaručnika i postala Pavlova sljedbenica. Njezina majka i zaručnik su je prijavili kao kršćanku. Sveti Pavao je uhićen, a Tekla ga je noću potajno posjećivala u tamnici. Na kraju je sveti Pavao prognan iz grada. Tekla je bila osuđena na smrt na lomači, ali su kiša i tuča ugasili vatru, nakon čega je oslobođena. Sveta Tekla je slijedila svetog Pavla na njegovim misionarskim putovanjimka sve do Antiohije na Orontesu. U Antiohiji je odbila ljubav mladog Sirijca Aleksandra, koji ju je nakon toga prijavio vlastima. Osuđena je na smrt i bačena divljim životinjama da ju rastrgaju. U areni je skočila u bazen s vodom da bi se sama krstila. Kad je izišla iz vode, lavovi i medvjedi su pred njom uzmakli. Ponovno je puštena na slobudu. Slijedila je svetog Pavla na njegvom misijskim putovanjima po Maloj Aziji. Po blagoslovu svetog Pavla povukla se blizu pustog mjesta kraj Seleukije na Tigrisu. Ozdravljala je mnoge bolese i privodila na kršćanstvo. Zavidni lječnici i vračevi iz Seleukije poslaše neke mladiće da joj oduzmu djevičasnstvo kako bi izgubila čudotvornu moć. Tekla se dala u bijeg. Kod jedne stijene se pomolila. Stjena se rastvori i sakri svetu Teklu. Ta je stijena bila kasnije njezino skrovište i grob. Sveti Ivan Zlatousti je rekao pohvalu o Svetoj Tekli: "Čini mi se da vidim ovu blaženu djevicu kako prinosi Gospodinu jednom rukom djevičanstvo a drugom mučeništvo."
Šrovanje Svete Tekle se brzo proširilo na Istoku. Na jednom brežuljki kod antičkog velegrada Seleukija na Tigrisu (blizu Bagdada) hodočasnica Eterija je oko 400. godine ugledala sveliko Teklino svetište. Odatle, s Mariamilka (Marijinog brda) kult se proširio po svim zemljama Istoka i zapada. Na njemačkom govornom području danas postoje mnogo crkava posvećenih svetoj Tekli.
Njezin je sapmendan 23. rujna.