Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

  • Bazilika 1
  • Bazilika 2
  • Bazilika 3
  • Poreč
  • Vrata
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Sveti Fabijan je 236. godine postao papa nakon smrti pape Anteriusa. Prema tradiciji koja je ostala oslikana i u katakombama na via Appi prigodom sprovoda pape Anteriusa jedan golub je neprekidno lebdio nad glavom Fabiana koji je bio običan vjernik laik. Izbornici novog pape su to shvatili kao znak s neba. Sv. Fabijan je prvi laik u crkvi koji je izbran za papu, a prije prihvaćanja papinske službe bio je zaređen za svećenika i posvećen za biskupa. Veliku je ljubav pokazivao prema siromasima, a naročito je vodio računa da imena onih koji su krvlju posvjedočili ime Kristovo ostanu zapisana i zapamćena. Za vrijeme Decijeva progonstva papa Fabijan je poginuo mučeničkom smrću (250. god.) i pokopan u Kalistovim Katakombama. Jedan dio njegovih relikvija je kasnije bio prenese u crkvu sv. Sebastijana i zato ih se u liturgiji svetih uvijek zajedno spominju, iako su u različitoj vrijeme pretrpjeli mučeništvo.

Sv. Sebastijan se rodio u kršćanskoj obitelji u Milanu i bio je odgajan pravom kršćanskom duhu. Opredijelio se za vojničko zvanje i ubrzo je napredovao u karijeri. Tako da je sv. Sebastijna postao zapovjednik carske tjelesne straže. Kad je 283.g. počelo progonstvo sv. Sebastijan u toj službi mogao pomagati subraći kršćanima, koja bi se našla u nevolji, osuđenoj na mučeništvo. Slobodne kršćane je opominjao o pogibelji, a zatočene je pohađao i hrabrio da ne otpadnu od vjere. On sam bi u vjeri poučavao same zatvorenike kao i svoje vojnike. Biva otkriven i priveden pred cara Dioklecijana (284.-305.), s kojim bijaše povezan dugogodišnjim prijateljstvom. Kako ostade odlučan u obrani svoje vjere, Sebastijana osude na smrt mučeništvom, tako da su ga drugi vojnici gađali strelicama. Ostavili su ga polu mrtva a spasiše ga neki kršćani. Kad se oporavio ponovno je stupio pred cara ukorio ga zbog ubojstava kršćana braneći vjeru. Car se još više razljutio i naredio da ga batinama ubiju a njegovo tijelo bace u poznatu kloaku (rimska kanalizacija). Tako je sv. Sebastijan dva puta pretrpio mučeništvo. Pronađe ga Irene, rimska patrona, poslije je i ona postala svetom: ukopa ga u katakombama sv. Kalista u čijoj se blizini danas uzdiže crkva njemu posvećena.

Molitva:

Gospodine daj nam duha hrabrosti da se poučeni primjerom svetih mučenika Fabijana i Sebastijana većma pokoravamo tebi nego ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu. (Izreći svoju nakanu i moliti 3 X Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu...).

Spomendan svetih Fabijana i sebastijana je 20. siječnja.

Copyright © Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč - Sva prava pridržana.

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.