Na blagdan sv. Joakima i Ane, u petak, 26. lipnja 2024., svečano misno slavlje ispred crkve sv. Ane u naselju Červar nadomak Poreča predvodio je generalni vikar Porečke i Pulske biskupije vlč. Rikardo Lekaj.
Na početku je pozdrav i dobrodošlicu predvoditelju, koncelebrantima i okupljenim vjernicima uputio porečki župnik vlč. Mladen Pranjić.
Uvodeći u misu, vlč. Rikardo Lekaj je naglasio da je u središtu euharistijskog slavlja Krist, koji se za ljude daruje, koji je trpio, umro na križu i uskrsnuo. „Slaveći večeras svetog Joakima i svetu Anu, prilika je susresti živoga, uskrsloga Krista koji dolazi, koji se daruje, koji ljubi, koji oprašta, koji ozdravlja i koji sve čini novo. Neka sve učini novo u našim životima, da ova misa bude trenutak naše obnove, da s ove mise otiđemo drugačiji, a to znači biti poput Krista“, rekao je.
Na početku homilije propovjednik je naglasio okupljenima da su narod koji je pozvan slušati Boga koji govori te se osvrnuo na dnevno evanđelje i prispodobu o sijaču.
„I naš Spasitelj svijeta, Isus, Ješua, Bog koji spašava, Bog koji ljubi čovjeka, koji je umro za nas na križu, imao je i djeda i baku“, rekao je propovjednik prigodno na blagdan svetih Joakima i Ane te dodao da je to prigoda na poseban način moliti za sve djedove i bake, za sve roditelje.
„Blagdan svete Ane, ali i svetog Joakima našao je u vjerničkoj tradiciji mnogih naroda istaknuto mjesto pa su brojne kapele, crkve izgrađene i posvećene njima na čast. I te crkve i kapele postaju mjesta hodočašća, vjerničkih molitvenih okupljanja, postaju sveta mjesta susreta sa živim Kristom kojega primamo po sakramentu euharistije. I ovo mjesto Červar, ova crkva svete Ane je jedno hodočasničko mjesto. Znamo da su mnogi kroz povijest ovdje hodočastili, dolazili, molili, tražili zagovor svete Ane, na poseban način mnoge žene koji su molile za dar života, da postanu majke“, rekao je propovjednik te naglasio da se danas živi u svijetu u kojem se širi kultura smrti, gdje se ne promiče život nego smrt.
„Mi smo narod života, narod Isusa Krista koji je pozvan moliti za život i za dar života i za zaštitu života. Mi danas ovdje hodočastimo ponajprije da zahvalimo Bogu za sve majke, za sve očeve, za sve bake i djedove jer oni su najveći dar Crkvi, narodu i čovječanstvu. Najveća dragocjenost. Oni su životna snaga naše osobne povijesti, ali i povijesti jednog naroda i povijesti svakoga čovjeka. Jer Bog nas je upravo preko njih, po njihovoj otvorenosti daru života, darivao novim životima djece koji su oni prihvaćali, rađali, odgajali, podizali, čestito ih odgajali, a na poseban način vjeru prenosili“, istaknuo je propovjednik.
Nadalje, govoreći o svetima Ani i Joakimu, vlč. Lekaj je podsjetio, da se u Svetom pismu nigdje oni ne spominju. „No, susrećemo ih u apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pod naslovom Protoevanđelje svetoga Jakova koje spominje roditelje Blažene Djevice Marije – Joakima i Anu koji su živjeli svetost, koji su živjeli po Božjoj volji i koji su, prema tom apokrifnom evanđelju, godinama molili za dar života. U jednom trenutku odlučili su 40 dana moliti i postiti. Kažu da se sveti Joakim povukao u pustinju, 40 dana molio, postio, dok je Ana ostala doma i vršila tu pokoru, moleći za dar života. Bog ih je blagoslovio darom života Presvete Djevice Marije“, kazao je.
Napomenuo je da su sveti Ana i Joakim primjer svetih roditelja. Potom je potaknuo vjernike na promišljanje. „Pitajmo se danas roditelji, obitelji, djedovi i bake, mi svećenici koji smo duhovni roditelji jednog stada, naroda, župe, Crkve – je li nam je Bog na prvome mjestu, živimo li po Božjoj volji, dozvoljavamo li da Božja riječ koju Crkva naviješta, ovo sjeme Njegove riječi nađe tu dobru zemlju u mome i tvome srcu? Pitajmo se, kakvo je tvoje srce, jer ovo nam evanđelje donosi detaljan izvještaj o srcu svakoga čovjeka“, rekao je.
Pojasnio je, kako je u prispodobi sijač Bog, a riječ koju sije Isus Krist. Onaj koji ne razumije tu riječ, nije otvoren Duhu Svetome jer ne dozvoljava da On djeluje u njegovu srcu.
„Zasijan na tlo kamenito je onaj koji čuje riječ i odmah ju radosno prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan. Evo, mi smo često nestalni, često nemamo korijena, jer smo površni. To znači da se znamo oduševiti, ali kad treba slijediti Krista onda se povlačimo“, kazao je.
Nastavljajući promišljati u duhu evanđelja, ukazao je na riječi koje govore o onima koji su zasijani u trnje, a to trnje guši ono što Bog sije. „Toliko toga i nas danas guši. Često se vidi da u tvome, mome srcu postoji ovo trnje koje guši ono što Bog sije. Stoga smo danas pozvani moliti da naše srce bude ovo treće: kad Isus kaže ova dobra zemlja. Naše srce postaje dobra zemlja ako svakog dana molimo, ako svakog dana slušamo Boga koji govori, ako svake nedjelje svetkujemo dan Gospodnji i idemo na misu, ne radi Gospodina, nego radi sebe, jer Bog mi se daruje, ljubi me, spašava me, ozdravlja me, i obrađuje naša srca da budu dobra zemlja koja će donijeti dobre plodove“, istaknuo je.
„Molimo svete Anu i Joakima da postanemo dobra zemlja u koju će Gospodin posijati Riječ života, ljubavi, ohrabrenja, da možemo hrabro živjeti po njihovu primjeru“, rekao je na kraju homilije vlč. Lekaj.
