Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Svetome pismu Božje milosrđe prisutno je u čitavoj povijesti izraelskoga naroda. Svojim milosrđem Gospodin prati hod patrijarha, dariva ih djecom usprkos sterilnosti, vodi ih putovima milosti i pomirenja, kao što pokazuje izvještaj o Josipu i njegovoj braći (usp. Post 37-50). Mislim na mnogu braću u obiteljima koja više ne razgovaraju. No, ova je Sveta godina milosrđa dobra prigoda da se opet nađu, da se zagrle i da si oproste te da zaborave na ružne stvari. Međutim, kao što znamo, narodu je život u Egiptu postao težak. No, upravo kad Izraelci trebaju klonuti, Gospodin djeluje i donosi spasenje.
U Knjizi izlaska piše: “Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih” (2, 23-25). Milosrđe ne može ostati ravnodušnim pred patnjom potlačenih, pred vapajem onih što su podvrgnuti nasilju, bačeni u ropstvo, osuđeni na smrt. To je bolna stvarnost koja pogađa svako doba, uključujući i naše, i pred kojom se osjećamo nemoćnima, u kušnji da nam srce otvrdne i da mislimo na nešto drugo. No, Bog nije ravnodušan, on nikada ne odvraća pogled od ljudske boli. Bog milosrđa odgovara i brine za siromahe, za one koji vape u svom beznađu. Bog sluša i djeluje kako bi spasio, podižući ljude koji su kadri čuti vapaj patnje i djelovati u korist potlačenih.
Tako započinje povijest Mojsija kao posrednika oslobođenja naroda. On se suočava s faraonom kako bi ga nagovorio da pusti Izraela. Potom će voditi narod kroz Crveno more i kroz pustinju, u slobodu. Mojsije, kojega je božansko milosrđe čim je rođen spasilo od smrti u vodama Nila, postaje posrednikom toga istoga milosrđa, omogućujući narodu da se rodi na slobodu, spašen od voda Crvenoga mora. I mi u ovoj godini milosrđa možemo to činiti, biti posrednicima milosrđa, vršeći djela milosrđa kako bismo zbližavali, davali potporu, gradili jedinstvo. Toliko toga dobroga se može učiniti.”
Božje milosrđe uvijek djeluje da bi spasilo. To je upravo suprotno od djelovanja onih koji uvijek djeluju da bi ubili; primjerice oni koji vode ratove. Gospodin, po svojemu sluzi Mojsiju, vodi izraela kroz pustinju kao da mu je sin, odgaja ga za vjeru i za savez s njime, stvarajući vezu silne ljubavi, poput očeve ljubavi prema djetetu ili zaručnikove prema zaručnici.
Dotle seže božansko milosrđe. Bog nudi posebni, ekskluzivni, povlašteni odnos ljubavi. Kad Mojsiju daje upute glede Saveza, kaže: “Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet” (Izl 19, 5-6).
Uistinu, sva je zemlja Božja jer ju je stvorio, no narod za njega postaje drugačijom, posebnom svojinom. On je njegova osobna ‘zaliha zlata i srebra’, poput one za koju je David rekao da ju je dao za izgradnju Hrama. Takvima, dakle, i mi postajemo za Boga kad prihvatimo njegov savez i kad dopustimo da nas On spasi. Milosrđe Gospodnje čovjeka čini dragocjenim, osobitim bogatstvom koje Njemu pripada, koje On čuva i kojemu se raduje.
To su čuda božanskoga milosrđa, koje svoju puninu nalazi u Gospodinu Isusu, u onom ‘novom i vječnom Savezu’ ostvarenom po njegovoj krvi, koja oproštenjem uništava naš grijeh te nas nepovratno čini Božjom djecom (usp. 1 Iv 3, 1), dragocjenim biserima u rukama dobrog i milosrdnog Oca. A ako smo Božja djeca te nam je za razliku od drugih dana mogućnost da imamo tu baštinu – baštinu dobrote i milosrđa – tada molimo Gospodina da u ovoj Godini milosrđa i mi činimo djela milosrđa: otvorimo svoje srce kako bi do svih, po djelima milosrđa, došla ta milosrdna baština koju nam je Bog Otac ostavio.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 27. siječnja 2016