Poreč – Crkva Gospe od Anđela – Nepoznati autor, kraj 15. ili početak 16. stoljeća (?)
Tempera/ulje na drvu, 70 x 45 cm
Smještaj: u crkvenoj zbrci
Bogorodica sjedi s Djetetom sklopljenih ručica u naručju, okružena zrakama žutog svjetla koje oko nje oblikuju okvir bademasta oblika. Ona je odjevena u crvenu haljinu i tam-nomodri plašt, a Dijete u sivozelenu haljinu. Na glavi imaju naknadno aplicirane krune od bogato ukrašenog reljefnog metala. U donjem se dijelu mandorle nalazi mali polumjesec, simbol Bogorodičinog Bezgrešnog začeća. Oko mandorle se, na žućkastosmeđim oblacima, nalazi osam simetrično postavljenih anđela koji sviraju različite instrumente. Pozadina prikaza je plavozelene boje.
Nije moguće sa sigurnošću utvrditi gdje se djelo izvorno nalazilo, niti kada i kako je dospjelo u Crkvu Gospe od Anđela. Francesco Babudri (1913:130-131) od Nazaria Webera, koji je bio rektor Crkve Gospe od Anđela sredinom 19. stoljeća, preuzima podatak da su prema narodnoj predaji dominikanci novu crkvu htjeli posvetiti sv. Dominiku, ali da je prilikom njezine izgradnje pod zemljom pronađena slika na drvu nepoznatog autora s prikazom Bogorodice okružene anđelima, nakon čega je narod zahtijevao da crkva zadrži istog titulara, a biskup je to prihvatio. Antonino Santangelo (1935:135) ovo djelo zatječe na drugom oltaru desno i ističe da je u cijelosti preslikano te ga je stoga teško stilski pobliže odrediti. Ipak datira sliku u 15. stoljeće, uglavnom na temelju ikonografskih elemenata. Kult Uznesenja Marijina se, naime, od kraja 15. stoljeća povezuje s kultom Bezgrešnog začeća po kojem je Bogorodica izuzeta od istočnoga grijeha od trenutka njezina začeća koje se smatra povlasticom i zahtjevom časti buduće majke Kristove (Fučić, u: Leksikon 1979:144-145). Tema okrunjene Marije s Djetetom u mandorli, okružene anđelima koji je uznose na nebo, naziva se često i Gospa od Anđela, Regina angelorum.
Ovaj se porečki prikaz Bogorodice s Djetetom u mandorli uklapa u kasnogotičku tradiciju. Slične su kompozicijske sheme vrlo česte u slikarstvu i grafici sjeverne Europe, naročito u krajevima njemačkog jezičnog izričaja tijekom 15. i 16. stoljeća. Najčuveniji su pak primjeri ovakvog kompozicijskog i ikono-grafskog rješenja Bogorodice s Djetetom na istočnojadranskoj obali koji se nastavljaju na mletačku tradiciju, poput radova dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića (Kotor, oko 1420. -Dubrovnik 1478.). Dobričević je Bogorodicu s Djetetom u mandorli naslikao na središnjem polju poliptiha iz 1448. koji se čuva u Zbirci dubrovačkog dominikanskog samostana i na središnjem polju triptiha za glavni oltar Crkve sv. Marije na Dančama koji se datira oko 1465. godine (Zlatno doba 1987:350, kat. 7-8).
Porečka je Bogorodica s Djetetom u mandorli potpuno preslikana te ne pruža velike mogućnosti za stilsku analizu ili precizniju da-taciju. Na temelju usporedbe ikonografskih i stilskih elemenata sa slikama slične tematike može se zaključiti da je najvjerojatnije nastala nakon 1450. godine. Moguće je da su sliku naručili članovi bratovštine Gospe od Anđela koja je u 15. stoljeću dala sagraditi istoimenu crkvu koja se nalazila na mjestu današnje barokne građevine.
Bibliografija: BABUDRI 1913:130-131; SANTANGELO 1935:135.
LB