Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Bogorodica s Djetetom u mandorli

Bogorodica s Djetetom u mandorli

Poreč – Crkva Gospe od Anđela – Nepoznati autor, kraj 15. ili početak 16. stoljeća (?)

Tempera/ulje na drvu, 70 x 45 cm

Smještaj: u crkvenoj zbrci

Bogorodica sjedi s Djetetom sklopljenih ručica u naručju, okružena zrakama žutog svjetla koje oko nje oblikuju okvir bademasta oblika. Ona je odjevena u crvenu haljinu i tam-nomodri plašt, a Dijete u sivozelenu haljinu. Na glavi imaju naknadno aplicirane krune od bogato ukrašenog reljefnog metala. U donjem se dijelu mandorle nalazi mali polumjesec, simbol Bogorodičinog Bezgrešnog začeća. Oko mandorle se, na žućkastosmeđim oblacima, nalazi osam simetrično postav­ljenih anđela koji sviraju različite instrumente. Pozadina prikaza je plavozelene boje.

Nije moguće sa sigurnošću utvrditi gdje se djelo izvorno nalazi­lo, niti kada i kako je dospjelo u Crkvu Gospe od Anđela. Francesco Babudri (1913:130-131) od Nazaria Webera, koji je bio rektor Crkve Gospe od Anđela sredinom 19. stoljeća, preu­zima podatak da su prema narodnoj predaji dominikanci novu crkvu htjeli posvetiti sv. Dominiku, ali da je prilikom njezine izgradnje pod zemljom pronađena slika na drvu nepoznatog autora s prikazom Bogorodice okružene anđelima, nakon čega je narod zahtijevao da crkva zadrži istog titulara, a biskup je to prihvatio. Antonino Santangelo (1935:135) ovo djelo zatječe na drugom oltaru desno i ističe da je u cijelosti preslikano te ga je stoga teško stilski pobliže odrediti. Ipak datira sliku u 15. sto­ljeće, uglavnom na temelju ikonografskih elemenata. Kult Uznesenja Marijina se, naime, od kraja 15. stoljeća povezuje s kultom Bezgrešnog začeća po kojem je Bogorodica izuzeta od istočnoga grijeha od trenutka njezina začeća koje se smatra povlasticom i zahtjevom časti buduće majke Kristove (Fučić, u: Leksikon 1979:144-145). Tema okrunjene Marije s Djetetom u mandorli, okružene anđelima koji je uznose na nebo, naziva se često i Gospa od Anđela, Regina angelorum.

Ovaj se porečki prikaz Bogorodice s Djetetom u mandorli uklapa u kasnogotičku tradiciju. Slične su kompozicijske sheme vrlo česte u slikarstvu i grafici sjeverne Europe, naročito u krajevima njemačkog jezičnog izričaja tijekom 15. i 16. stoljeća. Najčuveniji su pak primjeri ovakvog kompozicijskog i ikono-grafskog rješenja Bogorodice s Djetetom na istočnojadranskoj obali koji se nastavljaju na mletačku tradiciju, poput radova dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića (Kotor, oko 1420. -Dubrovnik 1478.). Dobričević je Bogorodicu s Djetetom u mandorli naslikao na središnjem polju poliptiha iz 1448. koji se čuva u Zbirci dubrovačkog dominikanskog samostana i na središnjem polju triptiha za glavni oltar Crkve sv. Marije na Dančama koji se datira oko 1465. godine (Zlatno doba 1987:350, kat. 7-8).

Porečka je Bogorodica s Djetetom u mandorli potpuno preslikana te ne pruža velike mogućnosti za stilsku analizu ili precizniju da-taciju. Na temelju usporedbe ikonografskih i stilskih elemenata sa slikama slične tematike može se zaključiti da je najvjerojatni­je nastala nakon 1450. godine. Moguće je da su sliku naručili članovi bratovštine Gospe od Anđela koja je u 15. stoljeću dala sagraditi istoimenu crkvu koja se nalazila na mjestu današnje barokne građevine.

Bibliografija: BABUDRI 1913:130-131; SANTANGELO 1935:135.

LB