“Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen.
I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”
Lk 1, 1 – 4; 4, 14 – 21
Liturgija današnje nedjelje predstavlja nam početak Lukina evanđelja nakon čega nam donosi Isusovu prvu propovijed u rodnom kraju, u Nazaretu, koja je doživjela veliki neuspjeh. No, pogledajmo što nam Luka zapisa.
„Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama“ Luka uzima skoro dvije trećine Markova evanđelja i stavlja ih u svoje djelo. Prema najnovijim istraživanja, Luka se pojavljuje kao rabin, kao vrlo učena osoba s velikim znanjem povijesti i tradicije svoga naroda.
„Kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi“. Vjernici su sluge Riječi, ne oni koje je posjeduju niti su njezini vlasnici. Oni se stavljaju na službu te Riječi kako bi ona došla do svakog stvorenja.
„Pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja„ – vidi se, dakle, skrupula jednog rabina – „naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati“. Izraz „vrli“ ili „čuveni, slavni“ pridavalo se velikim likovima onog vremena; u Djelima apostolskim to su rimski upravitelji. Ime Teofil znači prijatelj Božji ili ljubljen od Boga. Tko je taj Teofil? Prema studijima od početka 2000., radi se o trećem sinu Anne, velikog svećenika, koji je također bio veliki svećenik između 37 i 41 te bijaše Kajfin šogor.
Prema tome, Luka piše svoje djelo jednom velikom svećeniku koji je sa svojom obitelji odigrao važnu ulogu u Isusovu životu.
„Da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.“ Ovo nas upućuje na to da je taj Teofil, veliki svećenik, prihvatio Isusa kao mesiju svog života. Evanđelista mu, pak, želi pokazati podrijetlo i dubinu te poruke. Zatim liturgija preskače biblijski tekst te nastavlja s 4. poglavljem.
„A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju“ – Galileja bijaše omraženo područje – sjetimo se samo Ivanova evanđelja u kojem s velikim prezirom farizeji i veliki svećenici govore: „Prorok ne može doći iz Galileje“.
„Te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.“ Luka nikada ne tvrdi da je Isus išao u sinagoge zbog kulta, obreda, nego da bi naučavao, prenio svoju poruku. Poruku koja nema ništa zajedničkog s naukom pismoznanaca u sinagogama.
To je uzrok svih sukoba što nam zorno govore Isusova četiri dolaska u sinagogu.
„I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati.“ Prema sinagogalnoj liturgiji – kao i kod nas – postojao je trogodišnji ciklus liturgijskih čitanja. Započimalo se s 92. psalmom, zatim navještaj pojedinog biblijskog ulomka knjige Ponovljenog zakona da bi se završilo s čitanjem ulomka nekog od proroka.
Dakle, Isus ustaje da bi čitao. „Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije.“ Te subote se trebao čitati Izaija, no, Isus čini prvi prekršaj. Zapisa Luka: „On razvije svitak i nađe“ – u prijevodu se nalazi glagol „nađe“ ali doslovno stoji „potraži“. Naime, u originalu stoji glagol euriska od kojega dolazi glasovit Arhimedov usklik Eureka!
Što to znači?
Znači „pronašao sam“, „pronašao sam ono što sam tražio“. To znači da se Isus ne slaže s onim što je liturgija tog dana predvidjela nego traži poseban ulomak. A taj je? „Potraži mjesto gdje stoji napisano“. Radi se o ulomku posvete mesije koji se nalazi u 61 poglavlju proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je“. U hebrejskoj liturgiji tekstovi su se čitali na svetom jeziku – hebrejskom – no, jer narod nije razumio sveti jezik, bijaše prisutan prevoditelj koji je prevodio redak po redak. „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza!“ Pomazanje, na hebrejskom messiah, od čega dolazi mesija, znači biti pomazan od Boga.
„On me posla blagovjesnikom biti siromasima“ Koja je to blaga vijest koju siromasi očekuju? Kraj siromaštva! Upravo će to biti Isusov cilj – stvoriti alternativno društvo u kojem će ljudi, umjesto gomilanja za sebe, dijeliti s drugima.
„Proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima“ – slijepci bijahu prognani u podzemne spilje. „Na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“
Godina milosti je jubilej koji se odnosi na oslobođenje svih stanovnika. I ovdje Isus prekida čitanje teksta jer je slijedio dio kojega je narod očekivao: „i dan odmazde Boga našega“.
To je narod očekivao – Božju odmazdu. No, Isus se s time ne slaže. Ne slaže se s prorokom Izaijom. Kod Boga i u Bogu prisutna je samo ljubav, milost, ali ne i odmazda, osveta.
Napetost je na vrhuncu!
Nastavlja evanđelista: „Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede.“ Dakle, čitanje je završeno. „Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.“ – velika napetost – a Isus započinje govor koji će uzrokovati eksploziju mržnje i srdžbe. Štoviše, nastojat će ga ubiti.
„On im progovori: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ Izraz „u ušima“ upućuje na proroka Ezekiela koji kaže: „Sine čovječji! Ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči, a ne vidi, uši ima, a ne čuje, jer su rod odmetnički“ (Ez 12,2).
Luka, dakle, pripravlja slušatelje na odbijanje Isusa o čemu ćemo slušati sljedeće nedjelje.
PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić
Izvod: Vjera i djela