Biskupija Eufrazijane – Anton s Padove (dokumentiran u Istri 1529. -1537.)
Bogorodica s dva sveca i donatorom – “Humski triptih”
Tempera na platnu, rezbareni drveni i oslikani okvir; 190 x 160 cm Natpis: V Hristovo ime, amen. Let rojstva togoje 1529, miseca sektebra dan 20, bi suršena ta figura v Humi na slavu Gospodinu Bogu i svetomu Jerolimu, po meštri Antoni s Padoue. I v to vrime biše v Humi plovan, gospodin Ivan Pečanić rodom iz […]ate. I v to leto pokriše crikav sv. Jerolima i učiniše(?) figuru na antar svetoga Antona […] i mali zvon postaviše i veće dobra stvoriše zač bihu v Humi muži dobri Juraj Gržinić i njega podžup Grgur Bakšić i ostali dobri muži. I v to vrime car Selimbeg zauja ugrsku zemlju i biše po vsem svitu rat, nevera, neljubav, himba, užura. I to zapisah ja, pop Andrij Prašić rodom iz Bužan. – signatura, datacija i podatak 0 naručiocu u sklopu glagoljskog teksta na papiru zalijepljenom na predeli; transkripcija i transliteracija po Branku Fučiću
Iznad glave donatora na središnjem polju glagoljska slova: P I (Pop Ivan)
Smještaj: u Zbirci crkvene umjetnosti/ izvorno se triptih nalazio na glavnom oltaru grobljanske Crkve sv. Jeronima u Humu.
Poliptih se sastoji od tri četvrtaste slike i polukružne lunete unutar jednostavno rezbarenog drvenog okvira. Na predeli i na vijencu naslikane su simetrične vitice, a na pilastrima uspravne visoke palme usađene u male vaze. U središnjem polju naslikana je Bogorodica s Djetetom na prijestolju. Iznad Bogorodičine glave dva anđela pridržavaju krunu. U donjem je lijevom kutu naslikan minijaturni portret donatora, humskog župnika (plovana) Ivana Pečanića. Bradati, tonzurirani lik popa glagoljaša u crnoj odjeći obrubljenoj krznom prikazan je ruku sklopljenih u molitvi, okrenut prema Bogorodici. Iznad glave glagoljski inicijali PI (Pop Ivan). U lijevom je polju stojeći lik sv. Jeronima, titulara crkve, a na desnoj strani lik mladog svetog mučenika, vjerojatno sv. Vida. U luneti je Bog Otac u slavi anđela.
O slikaru, vremenu nastanka triptiha, mjesnoj vlasti i župniku, vjerojatno donatoru, govori opsežan tekst na predeli koji je kurzivnim glagoljskim krasopisom napisao pop Andrija Prašić iz Draguća, onaj isti koji je iste godine sastavio natpis na freskama Meštra Antona u dragućkoj Kapelici sv. Roka. Taj je tekst prava sažeta kronika male ladanjske zajednice. Navodi se kako je 1529. godine po rođenju Krista, dana 20. rujna, Meštar Anton s Padove dovršio oltar u čast Gospodina Boga i svetoga Jeronima. U to je vrijeme u Humu župnik bio gospodin Ivan Pečanić. Te je godine bila pokrivena Crkva sv. Jeronima, izrađenaslika za oltar sv. Antuna, postavljeno je malo zvono te je učinjeno puno dobrih stvari zato što su u Humu bili na vlasti dobri ljudi: župan (poglavar sela) Juraj Gržinić, podžupan Grgur Bakšić i drugi dobri ljudi. Na kraju teksta glagoljaš lamentira dramatične događaje koji potresaju svijet: Ugarska je pala pod tursku vlast, po cijelom svijetu je rat, nevjera, mržnja, skupoća.
Istarski slikar Meštar Anton iz Padove, koji se tako zove po rodnom selu Padovi pored Kašćerge kraj Pazina, naslikao je 1529. zidne slike u maloj Crkvi sv. Roka u Draguću. Glagoljski natpis navodi ga kao “meštar Anton s Padove”. Godine 1537. naslikao je na zidu iste crkve oltarnu sliku gdje je na latinskom natpisu zabilježen kao “Antonius Padovanus”. Pripisuju mu se freske u Crkvi sv. Roka u Oprtlju.
Triptih ima klasičnu kompoziciju renesansnog trodijelnog oltarnog retabla čestog u cijeloj Sjevernoj Italiji, a posebno u Friuliju. Uobičajene rezbarije na okviru zamijenjene su naslikanim ornamentima. “Likovi su impostirani stabilno i monumentalno, a metalnom oštrom crtežu podređuje se boja samo kao pratnja. Bez sumnje se ovdje u dalekoj provinciji osjećaju zakašnjeli i posredni odjeci nekih formalnih elemenata onoga likovnog izraza kojem je temelje postavio Mantegna, a koji su ubrzo naišli na prijem diljem širokog venecijanskog i furlanskog područja. No tu je nadasve karakteristično kako je pod rukom pučkog slikara iz provincije prestiliziran taj govor u izrazito dekorativnom smislu, pa crtež postaje ornamentalnim krasnopisom, a nekoliko konvencionalnih boja kombinira izvanrednu, uravnoteženu šaru” (Fučić 1957:208-212). Meštar Anton “u svojim kompozicijama koristio se grafičkim predlošcima, ilustracijama iz tiskanih knjiga” (Fučić 1983:189-190).
Bibliografija: FUČIĆ 1957a:208-212; FUČIĆ 1957b:251-255; FUČIĆ 1982:187-189; FUČIĆ 1983:189-190.
IM