U pripremi na prvu svetu ispovijed i pričest u školskoj i vjeronaučnoj godini 2020. / 2021. upućujemo roditeljima slijedeće obavijesti - pismo:
SV. ELEUTERIJE POREČKI ĐAKON I MUČENIK
U Poreču je u zadnjim desetljećima 2. stoljeća živjela mala kršćanska zajednica kojoj je predsjedao biskup Mavro (Maurus). Uz njega su bili i drugi službenici crkve: đakoni, lektori, akolite. Ne znamo točno koje godine, ali svakako u doba najtežih progona, dakle prije 305. godine pogubljen je sav porečki kler s biskupom Mavrom na čelu, a i neki laici. U tu skupinu porečkih mučenika uz sv. Mavra spominju se klerici sv. Eleuterije, sv. Projekt, sv. Akolita i sv. Dimitrije i Julijan za koje se ne zna da li su bili klerici ili laici.
Povijesne isprave svjedoče da se tijelo sv. Mavra nalazi u porečkoj katedrali – bazilici otkako je u IV. Stoljeću preneseno iz starokršćanskog groblja koje je bilo izvan gradskih zidina. Pavao Deperis krajem XIX. st. otkopao je temelje pet tzv. baziličica, to jest nadgrobnih spomen – kapelica, što svjedoči o većem broju porečkih mučenika. Starinski dokumenti jednu od kapelica označuju izričitim imenom sv. Eleuterija, a o prijenosu mučeničkih kostiju u gradske crkve svjedoči zapis kamene ploče iz IV. stoljeća (sada se ta ploča nalazi na južnom zidu bazilike). Ta je ploča pronađena 1847. godine. Ne znajući za njezin sadržaj, kao ni za mučeničke spomen – kapele na ranokršćanskom groblju, u srednjem vijeku došlo je do toga da se zaboravilo da sv. Mauro i ostali – mučenici domaće Crkve, pa su sv. Mavra slavili kao svetog monaha, mučenika iz Afrike, čiji je spomedan 22. studenog, dok je spomendan sv. Mavra porečkog uvijek 21. studenog, kako donose to drevni kalendari. No, zbog spomenutog neznanja u porečkoj su se crkvi na dan 21. studenog čita brevijar lekcije Mavra, afričkog opata. Isto tako u porečkoj su se crkvi dugo vremena na gôd sv. Eleuterija, 18. travnja, čitali životopis sv. Eleuterija „Ilirskog“. Štoviše, budući da je Sv. Eleuterije „Ilirski“ bio biskup, dodano je biskupstvo i sv. Eleuteriju porečkom. Na baldahinu biskupa Otona u Eufrazijevoj bazilici iz 1277. Sv. Eleuterije je prikazan u biskupskom ornatu.
Relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija su bile ukradene i odnese u Genovu 1354. godine nakon osvajanja grada sa strane Genovljana. Zapovjednik genovskog brodovlja Paganino D`Oria odnio je sa sobom u Genovu kosti sv. Maura i sv. Eleuterija koje je godine 1247. porečki biskup Pagano stavio u zajednički mramorni sarkofag. Te su se relikvije čuvale u Genovi u opatijskoj crkvi sv. Mateja sve dok ih nije 1934. godine obitelj D`Oria vratila porečkoj bazilici.
Crkva svetog Eleuterija porečkog mučenika i oltarna pala s likom sv. Eleuterija
Crkva sv. Eleuterija izgrađena je u XII. stoljeću na mjestu starijega prvokršćanskoga zdanja podignutog u čast porečkog mučenika Eleutenja. Starije zdanje spominje se 1183. godine. Iz temelja je podignuta 1488., a obnavljana je 1845., 1929. 1977. I 2020. godine. Na pročelju ima preslicu s jednim oknom i manjim zvonom. Oltar je crkve mramorni sa svetohraništem i palom s prikazom Blažene Djevice Malje s Djetetom, sv. Nikolom biskupom i sv. Eleuterjem. Sv. Eleuterije prikazan je na desnoj strani formata u poluklečećem stavu, s ispruženom desnom nogom, oslonjemom na nježni oblačić. Odjeven je u dugačku albu i bogato dekorirau dalmatiku. Tijelo mu je izvijeno u patetičkoj pozi, ruku sklopljenih na molitvu i glave blago okrenute prema Bogorodici. Pored svečeve desne noge lebdi anđeo raširenih ruku s palminom grančicom i ružinim vjenčićem.
Oltarna pala djelo je Giseppea Camerata (Venecija 1676. – 1762.).
Misu svetkovine Uskrsa apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u porečkoj katedrali.
Kada razmišljam o uskrsnuću uvijek je temeljno pitanje vjera: ili vjeruješ ili ne vjeruješ. U Ivanovu 20. poglavlju možemo vidjeti četiri događaja koja nam govore kako različiti ljudi dolaze do svoje vjere. Prvi je o tome kako su Ivan i Petar došli do groba, vidjeli povoje i ustanovili kako je Isusov grob prazan, drugi je kako je Marija Magdalena došla na Isusov grob, treći je kada Isus dolazi među svoje učenike, ali kada nije bilo sv. Tome i četvrti je onaj poznati događaj kada dolazi sv. Tomi.
Možemo vidjeti da ljudi dolaze do vjere u prvom redu gledajući. U sva ta četiri događaja oni su vidjeli, shvatili i srcem povjerovali. Znamo da postoje ljudi koji to nisu vidjeli, kao ni mi. Tu uviđamo jednu veliku razliku, da mi slušamo očima vjere. Mi moramo tu Radosnu vijest poslušati, doći do razuma i srcem prihvatiti. Neki su vidjeli, a neki čuli, no sve ostaje na čovjeku, želi li to prihvatiti ili ne. Stoga je to Božji dar koji trebamo čuvati, rekao je propovjednik.
U liturgijskom slavlju na dan Uskrsa čitamo iz Djela apostolskih „kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro…Mi smo svjedoci svega što učini. Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje svjedocima od Boga predodređenima - nama. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“
Crkva od apostolskih vremena sve do danas vjerno izvršava primljeno Kristovo poslanje. Naviješta i svjedoči Isusa Krista Spasitelja svih ljudi. Činila je to i čini u svako doba, u zgodno i nezgodno vrijeme, za vrijeme mira i progona, za vrijeme rata, potresa i bolesti, među svim narodima na zemlji, jer svi su potrebni oproštenja. Nasljednici apostola i njihovi suradnici vode i danas ljude Bogu, životu vječnom. Zato su kršćani ljudi radosti i nade, ljudi s Bogom i u Bogu.
„Ova Misa posvete ulja izriče zajedništvo biskupa sa svojim svećenicima, govori o tijesnoj povezanosti biskupa i svećenika, posebno u službi posvećivanja.“, naglasio je nadbiskup Kutleša u homiliji Mise posvete ulja u porečkoj katedrali.
Na Veliki četvrtak, 1. travnja 2021. godine, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša Misu posvete ulja predvodio je u porečkoj katedrali. Uz njega su koncelebrirali generalni vikar mons. Vilim Grbac, kancelar mons. Sergije Jelenić, vicerektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ preč. Jurica Manzoni, katedralni župnik i porečki dekan preč. Milan Zgrablić te ostali dekani ili njihovi predstavnici iz dekanata diljem biskupije. Misa posvete ulja je u redovitim okolnostima godišnja prigoda na kojoj se okupljaju svi svećenici biskupije, no ove su godine, zbog okolnost pandemije i važećih epidemioloških mjera, bili nazočni samo dekani te obnašatelji drugih određenih službi. U liturgiji su asistirali bogoslovi iz pulskog sjemeništa. Misno slavlje glazbeno je animiralo nekoliko članica katedralnog župnog zbora, a za orguljama je bio vlč. Rudi Koraca, član Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu, koji je tijekom svog dugogodišnjeg svećeničkog staža uvijek spiritus movens glazbenog aspekta biskupijskih zbivanja.
Apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, mons. dr. Dražen Kutleša svečanu euharistiju o Nedjelji Muke Gospodnje predvodio je u porečkoj katedrali. Koncelebrirali su kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik preč. Milan Zgrablić, župni vikar katedralne župe Janez Barborič, a asistirao je đakon Jurica Vekić.
Blagoslov maslinovih grančica, je ove godine, zbog epidemioloških razloga, održan u crkvi, a ne kako je to uobičajeno, na glavnom porečkom trgu, te je izostavljena i tradicionalna procesija.
Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije podsjetio na bit događaja Cvjetnice. Najbolje nam tome svjedoče ove maslinove i palmine grančice koje blagoslivljamo, njima veličamo i častimo Isusov ulazak u Jeruzalem, no te će grančice biti spaljene i postat će pepeo da bi se s njima mogli pepeljati na Čistu srijedu, rekao je nadbiskup. Isusa hvale, a za nekoliko dana ga ubijaju, to je čovjekova slava, to je čovjekov život ukratko, sažeto.
