Apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko - makarske nadbiskupije, mons. dr. Dražen Kutleša misno slavlje i obred pepeljenja, na pepelnicu, 17. veljače predvodio je u porečkoj katedrali.
Danas, na Čistu srijedu, kada se na poseban način želimo posuti pepelom želimo razmišljati baš o simbolici i značenju posipanja pepelom, rekoa je propovjednik na počeku homilije.
Spominjući zapis u Knjizi o Jobu, mons. Kutleša je podsjetio da se je Job bunio protiv Boga no na kraju se je ponizno posipao pepelom. Taj njegov čin poziva nas na poniznost. Trebamo biti svjesni da je Bog stvoritelj ne samo čovjeka nego cijelog svijeta i cijelog svemira, i da je pogrešno misliti da bi Bog trebao ostvarivati naše zamisli.
Prije svega, na početku ove korizme trebamo biti ponizni i prihvatiti stvarnost i realnost onakvom kakva je, a ne prenaglašavati neke minimalne stvari, ili umanjivati one doista bitne. Zato trebamo biti svjesni i ponizni ljudi, svjesni da je Bog naš tvorac, i da je on taj koji će nas suditi po našim dobrim djelima. Iz poniznosti trebamo činiti dobra djela, u prvom redu drugim ljudima, odričući se onoga što je nam drago. No, to se ne odnosi samo na odricanje od materijalnog, nego i na vršenje svega onoga što Bog traži od nas u našem životu. U braku i roditeljstvu to znači popustiti kada treba, te činiti što je dobro i što Bog traži od nas, ali uvijek u poniznosti. Nadbiskup je istaknuo i Riječi iz knjige Postanka, „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“, koje nam govore - „Umrijet ćeš.“ Mi često živimo kao da nikada nećemo umrijeti, no upravo nas taj pepeo na to podsjeća, priziva nam u svijest našu smrtnost. No, poziva nas i na mudrost života, da shvatimo da je Bog prvi i da on njega sve počinje, te da smo mi ti koji se trebamo prilagoditi i živjeti po Božjim zakonima kako bi mogli zadobiti kraljevstvo Božje. Zato trebamo shvatiti da smo došli iz pepela, Božjom promisli, i da ćemo isto tako otići s ovoga svijeta. Jedino kada čovjek u mudrosti to shvati, onda će živjeti život onako kako
Bog od njega traži, naglasio je propovjednik.
Citiravši starozavjetnu Knjigu brojeva, nadbiskup je spomenuo zapis o tome kako se vjernici trebaju očistiti od grijeha. Između ostalog stoji da se trebaju posuti izopom i pepelom i svim onim činima što simbolizira pokoru. Ako to usporedimo s današnjim činom pepeljenja možemo reći da su pepeo i voda kojom se blagoslivlja oni sakramentali, blagoslovine koje upućuju na jedan sakramenat, a to je sakrament ispovijedi. Možda ćemo mnogi pristupiti činu pepeljanja, ali nećemo cijelu korizmu otići na ispovijed. Ako ostanemo samo na činu pepeljenja nema od toga puno koristi, ako ne pristupimo ispovijedi, koja je veoma važna za obraćenje čovjeka. Stoga svatko od nas je pozvan da od simbola pepela ode izvoru, u kojem nam Bog oprašta grijeha, a to se ne događa u pepeljenju već u ispovijedi. Svi ovu korizmu trebamo iskoristiti tako što ćemo se očistiti od grijeha i dočekati Uskrsnuće našega Gospodina što je moguće čišći i svetiji.
No, nije to sva simbolika pepela. Kada prorok Jona govori Ninivljanima da će propasti ako se ne obrate kralj je prvi taj koji daje primjer, posipa se pepelom i određuje da svi njegovi podložnici tako trebaju učiniti, kao i svi koji žive u njegovom kraljevstvu. Nije samo važno nešto prihvatiti nego je važno i pokazati da to želimo izvršiti i imati za to konkretne dokaze. Mi smo danas vrlo jaki na riječima, školovani, znamo reći, ali kada trebamo nešto učiniti u konkretnom životu onda nemamo toga primjera. Zato nas Bog poziva da svojim primjerom, svojim životom to izvršimo. I na kraju, vidimo kako Isus govori „"Jao tebi, Kafarnaume! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru.“ Upravo riječ obraćenje je temeljna, promjena, metanoja, promjena našega uma, načina razmišljanja, da ne razmišljamo ovim zemaljskim kategorijama već onim Božanskim koji se nalaze u Svetom Pismu. Zato i mi moramo promijeniti ovaj zemaljski način razmišljanja, trebamo biti svjesni da osim materijalnog, tijela, posjedujemo i dušu, te da se jednako kao i za tijelo trebamo brinuti i za dušu, a to možemo postići samo razmišljajući na jedna drugačiji način. Svima vama želim da ovu korizmu iskoristimo na spasenje svoje duše. U evanđeoskom smislu trebamo skinuti maske sa svog duhovnog aspekta kako bi mogli pokazati, iskreno ići u život i biti svjedoci svega onoga što Isus Krist traži od nas, da budemo primjer drugim ljudima, zaključio je mons. Kutleša te pozvao sve da pristupe činu pepeljenja.
Papa Franjo objavio je u nedjelju 31. siječnja u Vatikanu svjetski dan posvećen bakama i djedovima i starijim osobama koji će se slaviti svake godine četvrte nedjelje u srpnju.
Novi svjetski dan, ove godine 25. srpnja, vremenski je blizu blagdanu sv. Joakima i Ane, Isusova djeda i bake (26. srpnja). Duh Sveti i danas starije osobe nadahnjuje riječima mudrosti, istaknuo je Papa u nagovoru uz molitvu Angelusa izravno prenošenog iz biblioteke u Apostolskoj palači. Papa je rekao:
“Draga braćo i sestre, prekosutra, 2. veljače, proslavit ćemo blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, kada su Šimun i Ana, oboje u poodmakloj dobi, prosvijetljeni Duhom Svetim, prepoznali Isusa kao Mesiju. Duh Sveti i danas kod starijih osoba pobuđuje misli i riječi mudrosti: njihov je glas dragocjen jer pjeva hvale Bogu i čuva korijene narodâ. Podsjećaju nas da je starost dar i da su bake i djedovi spona koja povezuje naraštaje kako bi se mladima prenijelo iskustvo života i vjere. Bake i djedovi su često zaboravljeni, a mi zaboravljamo to bogatstvo čuvanja korijenâ i prenošenja.
Zato sam odlučio ustanoviti Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba, koji će se slaviti svake godine u Crkvi na četvrtu nedjelju u srpnju, uoči spomenâ svetih Joakima i Ane, Isusova djeda i bake. Važno je da se bake i djedovi susreću s unucima i da se unuci susreću s djedovima i bakama, jer – kako kaže prorok Joel – bake i djedovi će sanjati pred svojim unucima, imat će snove [velike želje], a mladi, uzimajući snagu od svojih djedova i baka ići će dalje kroz život prorokujući. A upravo je 2. veljače blagdan susreta baka i djedova s unucima”.
Poštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu,
drage sestre i draga braćo u Kristu!
Kad smo vam prošle godine upućivali Poruku za Dan posvećenog života, nismo mogli niti slutiti pred kakvim će kušnjama biti svijet, naša domovina, a s njome i Crkva. Još smo uvijek svjedoci pandemije koja je pogodila cijeli svijet i koja nam je bitno promijenila način života, način kako se susrećemo, pa i način kako slavimo Božja otajstva. Mnogi su se razboljeli, a velik je broj naših sugrađana i umro. Među njima bile su i Bogu posvećene osobe. Osim toga, našu su domovinu pogodili razorni potresi, najprije onaj u Zagrebu i okolici, a onda i onaj u Petrinji, Sisku i Glini s okolicom. Mnogi su ostali bez krova nad glavom, a nekoliko je osoba i smrtno stradalo. U ovim okolnostima bili smo svjedoci solidarnosti koju su iskazali redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu. Premda su često i njihove zajednice bile pogođene ovim nevoljama, nisu prestajali gledati na druge te su nastojali pomoći i biti blizu. Potičemo vas da i dalje nastojite ohrabriti sve oko sebe, pružajući i duhovnu i materijalnu pomoć. Upravo se u ovim nevoljama vidi kako je važna ne navezanost na materijalno i sloboda za Boga i za brata čovjeka.
Slika: Poklonstvo pastira nalazi se u Brulu – Blatnoj Vasi (Roč) u crkvi sv. Lucije. Slika je iz prve polovice 18. stoljeća. Autor nije poznat. U lošem je stanju.
Slika pohođenja Marijina sa svecima nalazi je u župnoj crkvi Marijina pohođenja Elizabeti u Balama. Autor slike je venecijanski slikar Matteo Ponzone iz kraja VI. stoljeća.
Slika ulja na platnu prikazuje u sredini Mariju i Elibazebu u zagrljaju. Ovom činu prisustvuju sv. Josip i Zaharija. U prvom planu kleče sv. Andrija i bl. Julijan iz Bala. Bog Otac s trokutastom aureolom promatra cijeli prozor s visine u oblaku.
Vatikan (IKA)Vatikansko povjerenstvo za Covid-19 u suradnji s Papinskom akademijom za život
Ova se Nota sastoji od tri dijela:
A. Kontekst
B. O cjepivima
C. Smjernice za Vatikansko povjerenstvo za Covid-19
A. Kontekst
Covid-19 pogoršava trostruku prijetnju istodobnih i međusobno povezanih kriza na zdravstvenom, gospodarskom i socio-ekološkom polju koje teško pogađaju siromašne i ranjive. Na našem putu prema pravednom oporavku, moramo osigurati da trenutni odgovori na krize postanu temeljni koraci prema pravednijem društvu, s inkluzivnim i međusobno povezanim sustavima. Poduzeti akcije koje predstavljaju spreman odgovor na pandemiju, imajući na umu i njezine dugoročne učinke, ključno je za globalno “ozdravljenje” i obnovu. Ako, naime, ti odgovori budu ograničeni samo na organizacijsku i operativnu razinu, a da se ne istraži sve ono što je dovelo do trenutnih poteškoća te tako svi postanemo spremni na stvarno obraćenje, nikada neće doći do onih dubokih društvenih i planetarnih promjena koje su nam tako hitne (usp. Fratelli tutti, 7). Razne intervencije Vatikanskog povjerenstva za Covid-19 (u nastavku “Povjerenstvo”), koje je papa Franjo osnovao kao kvalificiran i spreman odgovor na pandemiju, a i ova Nota koja se posebno bavi pitanjem cjepiva protiv Covida-19 vode se tom logikom.
Apostolska pokorničarna Dekreton (Prot. br. 866/20/I, 8. prosinca 2020.) dodjeljuje dar posebnih potpunih oprosta povodom Godine svetog Josipa koju je papa Franjo najavio prigodom proslave 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve.
Potpuni oprost podjeljuje se pod uobičajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakane Svetoga Oca) vjernicima koji, dušom odijeljenom od svakoga grijeha, budu sudjelovali u Godini svetoga Josipa u prigodama i na načine koje naznačuje Apostolska pokorničarna.
1. Sveti Josip, autentični čovjek vjere, poziva nas da ponovno otkrijemo sinovski odnos s Ocem, obnovimo vjernost molitvi, prignemo uho i odgovorimo s dubokim raspoznavanjem na Božju volju. Podjeljuje se potpuni oprost onima koji će barem 30 minuta provesti u razmatranju molitve Očenaš ili, pak, sudjelovati na duhovnoj obnovi u trajanju od najmanje jednoga dana, koja uključuje jedno razmatranje o svetom Josipu.
2. Evanđelje pripisuje svetom Josipu atribut „muž pravedan“ (usp. Mt 1, 19). On, kao onaj koji je čuvar „intimne tajne koja se nalazi u dubini srca i duše“, pohranitelj je otajstva Božjih, a samim time i idealan zaštitnik unutarnjeg područja, koji nas potiče da ponovno otkrijemo vrijednost šutnje, razboritosti i odanosti u ispunjavanju svojih dužnosti. Vrlina pravednosti koju je Josip primjereno vršio očituje se u potpunom poštivanju Božjeg zakona, koji je zakon milosrđa, „jer upravo Božje milosrđe donosi istinsku pravdu do ispunjenja“. Stoga će oni koji, po primjeru svetoga Josipa, učine neko djelo tjelesnog ili duhovnog milosrđa moći također zadobiti dar potpunog oprosta.
3. Glavni je vid Josipova poziva bio taj da je bio čuvar Svete nazaretske obitelji, zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov zakoniti otac. Kako bi se sve kršćanske obitelji potaknulo da stvore isto ozračje prisnog zajedništva, ljubavi i molitve koje se živjelo u Svetoj obitelji, potpuni oprost se zadobiva za moljenje svete krunice u obitelji koju mole zaručnici.
4. Sluga Božji Pio XII., 1. svibnja 1955., ustanovio je blagdan svetog Josipa Radnika, „s namjerom da svi prepoznaju dostojanstvo rada i da to nadahne društveni život i zakone, koji će biti temeljeni na poštenoj raspodjela prava i dužnosti“. Stoga će potpuni oprost moći zadobiti svi koji budu svakodnevno povjeravali svoj rad zaštiti svetoga Josipa te svaki vjernik koji u molitvi zazove zagovor Tesara iz Nazareta, da oni koji traže posao pronađu zaposlenje i da rad sviju bude dostojanstveniji.