Papinsko vijeće Pravda i mir objavilo je razmišljanje o Papinoj poruci za Svjetski dan mira, koji se svake godine slavi 1. siječnja. Ovogodišnja tema poruke je „Pobijedi ravnodušnost i osvoji mir“.
Bog nije ravnodušan, zanima se za nas. Mi smo njegova slika i prilika, nikad nas ne ostavlja same, već nas prati, štiti i prosvjetljuje. Ravnodušnost vodi zatvaranju u sebe, da ne gledamo i da ne čujemo bližnjega. Okolišno srozavanje u kojem živimo dokazuje da više ne volimo ni sebe, jer uništavamo svijet i čovječanstvo u kojem živimo – stoji u promišljanju Papinskoga vijeća.
Mi smo pozvani na čuvanje. Čuvanje sebe nije sebičnost, već otvaranje skladu i solidarnosti ako se živi duhom dobroga Samarijanca. Suživot potiče na poštovanje i suosjećanje s bližnjim, da ne izrabljujemo druga ljudska bića, da ne živimo od mita i korupcije, da ne živimo gazeći naravna prava nijednoga živoga bića, od samoga začeća do naravne smrti, da ne uništavamo prirodu.
Globalizacija ravnodušnosti dovela nas je do toga da živimo iz navike. Premda smo mnogi površno informirani o dramatičnim situacijama u kojima žive naša braća, od najbližih, ne samo u egzistencijalnim periferijama naših gradova, do najudaljenijih naroda koji s nama dijele važne stvarnosti, osim što su svi slika i prilika Božja, svi živimo na ovom planetu, svi smo stanovnici jedinoga kraja što je Zemlja – istaknuto je u popratnom razmišljanju Papinskoga vijeća.
Zloba, nepravda, u kojoj dopuštamo da žive naša društva, iz tla viče nama, kao što je krv Abelova vikala Božjim ušima. Morali bismo u ovoj svetoj godini svoj život uskladiti sa životom dobroga Samarijanca, koji je bio gostoljubiv, brižan i društven s unesrećenim bijednikom, odbačenim u očima drugih ljudi.
Moramo dakle nadići sebično zatvaranje vlastitoga srca da možemo živjeti ovo vrijeme milosrđa, odgovornosti i zauzimanja. Glede toga, trebamo usvojiti glagole koji očituju Božje postupanje prema nama: promatrati, slušati, spoznati, saginjati se, osloboditi. Naša se bliskost s našim bližnjima očituje u promatranju druge osobe i svijeta oko nas, u slušanju vapaja koji dolazi od naše izrabljivane, progonjene, bolesne, potlačene, pokradene i napuštene braće, u spoznavanju njihove bijede i onoga u što smo strovalili prirodu, u silaženju na razinu svoga brata, u oslobađanju svoga bliženjega od ugnjetavanja i bijede u koju je upao.
Naviještanje je naš put, naše pravo odgojno poslanje. Naviještajući Krista, Kneza mira, svi trebamo sudjelovati u izgradnji svijeta da ga bolje uživamo ali ne u izrabljivanju, te da ga možemo ostaviti u nasljedstvo budućim naraštajima. Moramo iznova krenuti putom Istine, a to možemo učiniti živeći djela tjelesnoga i duhovnoga milosrđa.
Sve navedeno od nas traži odvažne čine: hrabro sjećanje i isticanje da smo svi ljudska bića, stvorena na sliku i priliku Božju. U tom je kontekstu vrijedno podsjetiti da smrtna kazna, gdje se još primjenjuje, nije zastrašujuća za zločin. Kazna ima ljekovito djelovanje, dakle, mora liječiti učinjeno zlo djelo. Ne treba smetnuti s uma načelo gostoljubivosti ali vodeći računa o uzajamnim dužnostima i odgovornostima. Integracija znači sudjelovanje i uključivanje – stoji u zaključku promišljanja Papinskoga vijeća.
Izvor: Radio Vatican