Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Sakrament pomirenja – ispovijed

Ispovijed

Priprema za ispovijed i ispovijed

Prije ispovijedi pripremi se, smiri se i posvijesti si čin koji želiš obaviti. Nemoj žuriti. Pokloni si vremena. Obnovi svoju vjeru. Učini pet koraka, razmisli i posvijesti si:

1. Dolaziš pred Boga koji te ljubi, zove i koji ti je uvijek blizu. Osluškuj ga i osjeti u svom srcu. Tu je u glasu i želji tvoga srca. Osjećaš u sebi čežnju za oproštenjem, pomirenjem, čistoćom, istinom, svjetlom… Ljepota te privlači. Čistoća te zove. Milosrđe želiš. Mir trebaš. To nisi sam posijao u svoje srce. Odakle ova tvoja jaka želja? To je trag Božje blizine i Božjeg poziva da mu se približiš i predaš. To je odjek Boga koji se u punini darovao i objavio u svome Sinu Isus Kristu. Božji Sin je i za tebe došao na ovaj svijet. On traži. Zar ne osjećaš “žeđ” za Njim? povjeri mu svoje rane, svoje grijehe da ih on uništi i daruje ti svoje spasenje i milosrđe. Osjeti sada Božju blizinu u sebi. Započni tihi razgovor s Bogom, započni moliti… Izrazi žaljenje za sve što nije bilo valjano u životu. U mislima prošetaj po svojoj prošlosti. Zahvali Bogu što te u grijehu traži i zove. Prepoznaj u nelagodi ili sramu koje možda osjećaš zlo koje ne želi tvoje pokajanje i ne želi da ga se odrečeš, pa u tebi reagira. Neugodno ti je. Osjećaš žaljenje i kajanje što si Boga i bližnjega povrijedio, a sebi naudio… Budi hrabar i suočiti se sa svojim negativnostima, svojim grijesima. Reci svakom grijehu da ga ne želiš u svojoj duši, da se opredjeljuješ za Boga i njegovo milosrđe, njegovu ljubav koja oprašta i spašava.

2. Posvijesti si da je Bog svojim Duhom Svetim zahvatio u ovaj svijet i njegovu grešnost. Bog želi kao Spasitelj zahvatiti i u tvoj grijeh. On te želi spasiti od grijeha. U Isusu, Uskrslom Gospodinu Bog je ostao s nama do svršetka svijeta. Krist je i sada živ i tebi blizu. Njegovo tajanstveno uskrsno Tijelo jesmo mi – njegova Crkva. On te u ispovijedi po svećeniku prima. Mi smo njegovi mistični udovi. Njemu prilaziš u ispovijedi. On te s ljubavlju i radošću prima. Ne boj se! Zamoli Duha Svetoga da ti prosvijetli srce da skrušeno možeš ispovijediti svoje grijehe.

3. U svojim mislima prisjeti se osoba koje si povrijedio ili koji su povrijedili tebe. Svima oprosti i u mislima od njih zatraži oproštenje.

4. Donesi odluku da ćeš nastojati popraviti ono što nije dobro i biti bolji.

5. Pristupi svećeniku, klekni i započni svoju ispovijed.

P. Hvaljen Isus i Marija.

S. Uvijeke.

P. U ime + Oca + i Sina + i Duha Svetoga. Amen.

Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe koje sam učinio/la od zadnje ispovijedi koje je bila pred… (reci kad je bila tvoja zadnja ispovijed)

Ovo su moji grijesi: …

Primijeni ovo na svoj život i nabroji svoje grijehe. Evo nekih:

1. Oholost

Bog te neizmjerno ljubi. Dao ti je svu svoju ljubav po kojoj si dobio život i stvorio cijeli svijet. Da li bi prodao/la svoj život? Jesi li svjestan/a koliko vrijed tvoj život i što ti je Bog darovao? Bog Otac darovao ti je život i ono najvažnije: svoga Sina Isusa i svoga Duha Svetoga. On ti poklanja sebe, uskrsnuće i život vječni. Jesi li svjestan/a ovog dara? Bog ti je pokazao koliko u svojoj ljubavi može ići daleko – pustio je da njegov Sin bude ponižen, mučen i raspet na križu. Isus je umro radi tvog dobra. Sin Boži raspet je na križu kako bi ti pokazao koliko te voli i koliko mu je stalo do tebe, baš do tebe! Tebe je za svoju ljubav izabrao! Uskrsnuo je da bi te učinio dionikom svoje pobjede nad grijehom svijeta. Vjeruješ li ovoj ljubavi? Da li osjećaš „vatru ljubavi“ prema Bogu u svom srcu? Kako si Bogu uzvratio/la na ovu ljubav? Jesi li ravnodušan/a prema Bogu?

Sv. Ivan Vianney rekao je da bismo od sreće umrli kad bismo znali kako nas Bog ljubi. Jesi li stvarno sretan/a što te Bog ljubi? Da li te njegova ljubav čini radosnijim/om, boljim/om, smirenijim/om…? Da li ti je s Bogom život ljepši?

Zahvaljuješ li Bogu iskreno (molitva) za život, svaki trenutak postojanja, posvećenje koje si primio po sakramentima, za Duha koji ti daruje, za vječnost koju stavlja pred tebe? Da li ti iskreno žao (kajanje) za osobni nemar prema Bogu i ne poštivanje njegove riječi? Kakva je bila (ako je uopće bila) tvoja molitva? Da li je to bilo samo isprazno izgovaranje nekih formi bez misli i srca? Jesi li molio/la samo kad ti nešto treba? Jesi li svakog dana molio/la? Jesi li zapustio/la zajedničku molitvu, i bio/la svake nedjelje i blagdana na sv. Misi… Jesi li čitao Sveto Pismo u želji da još bolje upoznaš i zavoliš Boga? Jesi li poštivao/la Dan Gospodnji – nedjelju? Jesi li psovao/la Boga, svetinje, drugoga…? Jesi li o Božjoj ljubavi govorio/la i svjedočio/la drugima ili si se Boga stidio/la? Imaš li na nekom istaknutom ili pak na nekom neuočljivom i skrivenom mjestu neki sveti znak koji te podsjeća na Božju ljubav? Jesi li svjestan/a da je oholost tvoj najveći grijeh i da iz njega proizlaze svi ostali grijesi i svi tvoji nemiri srca i prigovori savjesti?

2. Škrtost

Bog ti je darovao život iz ljubavi i da bi ti mogao ljubiti. Bog želi biti tvoja prva i najveća ljubav. To je zato da bi te njegova ljubav mogla u svemu voditi i biti snaga tvog života – da bi te On „nosio“ kroz život. Ljubav se ne može zatvoriti u sebe. Ona se mora darovati drugome. Ljubav nitko ne može živjeti umjesto tebe. Ljubav ne možeš delegirati. Jesi li ti bio/la škrt u ljubavi prema drugome? Jel ti vrijme bilo prazno, prolazilo bez ljubavi? Jesi li povrijedio/la, ogovarao/la, klevetao/la, ražalostio/la, mrzio/la, prevario/la, ponižavao/la, psovao/la, proklinjao/la… drugoga? Jesi li ružno o nekome mislio/la i gledao/la samo njegov mane i negativnosti? Jesi li ga zbog njegove slabosti još više ljubio/la? Jesi li ljubio/la – činio/la dobro – onome koji ti nije simpatičan, onome koji te mrzi? Jesi li s većom ljubavlju mogao/la obavljati svakodnevne dužnosti i svoj posao? Jesi li činio/la dobro drugome? Kad si se zadnji puta uključio/la iz ljubavi u neku karitativnu ili humanitarnu inicijativu? Jesi li bio/la sebičan/na?

3. Bludnost

Bog ti je darovao tijelo da u njemu boravi tvoja neumrla duša i da budeš Hram Duha Svetoga – da budeš najveća i najdragocjenija svetinja! Kako si se brinuo/la o svom tijelu? Da li ti je tijelo bio „bog“? Jesi li više vremena i pažnje posvećivao/la svome smrtnom tijelu ili besmrtnoj duši, živome i besmrtnom Bogu ili smrtnom i raspadljivom tijelu? Jesi li okaljao/la svoje tijelo i njegove udove lošim mislima, govorom, gestama, šalama, psovkama? Samo jedna riječ ili znak može unijeti veliki nemir u tvoj ili tuđi život i otvoriti veliku radnu u tvojoj ili tuđoj duši! Jesi li zloupotrebljavao/la svoju seksualnost?

4. Zavist

Ako ljubiš u tebi nema pokvarenosti i dijelit ćeš radost i žalost, nade i tjeskobe, brige i nastojanja s drugima. Jesi li se radovao/la tuđoj nevolji? Jesi li čestitao/la ili pohvalio/la onoga koji je nešto dobro i lijepo učinio ili to nisi htio/la vidjeti i priznati? Jesi li zavidio/la drugome? Jesi li se krivo uspoređivao/la s drugima i tako u sebi poticao/la razne komplekse?

5. Neumjerenost (u jelu i piću)

Sreća se sastoji u umjerenosti, u ravnoteži svojih potreba i potreba drugih. Jesi li samo gomilao/la i ono što ti nije nužno za život? Jesi li bio/la umjeren u jelu i piću, reakcijama i riječima? Jesi li sebi ili drugome naškodio/la alkoholom, drogom ili nekim drugim opijatima? Jesi li previše ili premalo jeo/la?

6. Srditost

Čovjek ne može ne pogriješiti. Bog nam ne može oprostiti ako i sami ne oprostimo. Jesi li imao/la snage pitati oproštenje ili ispričati se? Jesi li drugome iskreno i potpuno oprostio/la ili si se na njega srdio/la, izbjegavao ga, od njega okretao/la glavu? Je li tvoje oproštenje bilo iskreno, cjelovito i bezuvjetno?

7. Lijenost

Bog nam je darovao da budemo sustvaratelji ovoga svijeta. Kako si koristio/la svoje sposobnosti? Jesi li marljivo učio/la ili radio/la? Kako si koristio/la svoje vrijeme? Jesi li prekomjerno radio/la zapostavljajući sebe, svoju dušu i drugoga? Jesi li pronašao/la ravnotežu rada, molitve, odmora i zabave?

Po završetku svećenik će ti reći nekoliko prigodnih riječi i pozvati te na kajanje i zahvaljivanje.

P. Kajem se od svega srca što uvrijedih Boga najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti.

Svećenik moli molitvu odrješenja. Dok bude izgovarao riječi: … „i ja te odrješujem od grijeha tvojim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ ti se prekriži i reci:

P. Amen.

Slijedi kratka zahvala i otpust.

S. Hvali Gospodina jer je dobar!

P. Vječna je ljubav njegova.

S. Gospodin ti je otpustio grijehe. Idi u miru.

P. Bogu hvala.

Idi na svoje mjesto. Stani u tišini. Ostani u Božjoj prisutnosti i zahvaljuj Bogu za milost pomirenja. Prepusti se miru koji ti je Gospodin darovao. Izvrši pokoru. Trudi se živjeti prema čistoći srca čije blaženstvo živi u Tvom srcu.

Razmišljanje pape Franje o ispovijedi

Pred ispovjednikom treba biti hrabar i grijehe nazvati pravim imenom, a ne “kamuflirati” ih. Iskrena je ispovijed susret s Isusovom ljubavi, prihvaćanje “milosti stida” po kojem osjećamo Božji oprost. Ispovijed je za mnoge odrasle kršćane veliki napor, što često dovodi do odbacivanja sakramenta, ili je takva muka da se trenutak istine pretvori u vježbu dovitljivosti, a sveti Pavao, u Poslanici Rimljanima, čini upravo suprotno: pred zajednicom javno priznaje da u “njegovu tijelu ne obitava dobro”. Tvrdi da je rob i ne čini dobro kako bi želio, nego zlo koje ne želi. To se događa u životu vjere zbog čega je “kada želim činiti dobro, zlo uza me”. U tomu je kršćanska borba, naša svakodnevna borba, a mi nismo uvijek, kao sveti Pavao, kadri govoriti o toj borbi. Uvijek se nastojimo opravdavati: svi smo grešnici, zar ne? Pavao jasno veli: ovo je naša borba. A ako ne priznamo to, onda ne možemo zadobiti Božji oprost. Jer ako je ‘biti grešnik’ samo riječ, način govora, onda nam nije potrebno Božje praštanje. Ali ako je stvarnost, po kojoj smo robovi, onda nam je potrebno Gospodinovo oslobođenje, njegova milost. No ovdje je važno to da Pavao pred zajednicom ispovijeda svoj grijeh, svoju sklonost grijehu, ne skriva je. Ponizno ispovijedanje grijeha, što Crkva zahtijeva od nas podsjećajući na riječi svetoga Jakova: “Međusobno ispovijedajte grijehe”. Ali ne radi propagande, nego poradi slave Božje i da se prizna da On spašava. Eto zbog čega se ide kod brata na ispovijed, kod brata svećenika; da se ponašamo poput Pavla, da budemo jasni kao i on.

Neki pak vele: Ispovijedam se Bogu. Lako je tako, to je kao da se ispovijeda elektroničkom poštom. Bog je negdje daleko, ja izgovorim stvari i nema izravnog susreta, nije ispovijed u četiri oka, a Pavao svoju slabost ispovijeda braći. Drugi pak kažu, idem na ispovijed, ali ispovjede nešto neodređeno, što visi u zraku, što nema veze sa stvarnošću. A to je isto kao da se i ne ispovjediš. Ispovijedanje grijeha nije razgovor s psihijatrom, niti je odlazak u dvoranu mučenja. Ispovjediti grijehe znači priznati “Gospodine, grešnik sam, i to posredstvom brata da bude stvarnost. Grešnik sam jer sam učinio ovo, ovo i ovo… Jasnoća, poštenje i iskrena sposobnost da se stidimo zbog svojih grijeha, odnosno iskreno kajanje, nema alternativnih putova za otvoreni put do Božjega oprosta, da se u dubini srca osjeti njegovo praštanje i ljubav. Djeca imaju urođenu mudrost: kada neko dijete dođe na ispovijed, nikada ne govori nešto općenito. Oče, učinio sam svojoj strini ovo, drugom sam pak učinio ovo; djeca rabe prave riječi. Ona su jasna, posjeduju jednostavnost istine. A mi uvijek nastojimo prikriti stvarnost svojih slabosti. No, ima jedna vrlo lijepa stvar: kada u prisutnosti Božjoj ispovijedamo grijehe kakvi jesu, uvijek osjećamo milost stida. Stidjeti se pred Bogom prava je milost. Sjetimo se svetoga Petra kada, nakon Isusova čuda na jezeru, veli: Gospodine, udalji se od mene jer sam grešnik. Pred svetošću Isusa Krista, on se stidio svojega grijeha.