Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Mojsije i mjedena zmija

Mojsije i mjedena zmija

Poreč – Crkva Gospe od Anđela – Gaspare Vecchia (ili della Vecchia, Venecija 1653. -1735.)

Ulje na platnu, 200 x 400 cm

Smještaj: u crkvenoj zbirci

Kompozicija velikog formata smještena u prostranom koru nekadašnje dominikanske Crkve Gospe od Anđela potječe iz porečke katedrale. Kanonik Nazario Weber godine 1846. sliku zatječe u Kapeli sv. Maura i opisuje je ovim riječima u rukopis­noj kronici napisanoj u čast posvećenja obnovljene katedrale: “era un quadro antico qui in Chiesa, che stava sulla porta nella navata del Sacramento; ed anche questo fu rinfrescato ed abbelito, anzi questo Quadro diede anza all’altro della Crocefìs-sione” (Weber 1846:6). Popravak slike iz sredine 19. stoljeća koji spominje Weber u velikoj je mjeri preoblikovao kompozici­ju, prekrivajući velike površine originalnog slikanog sloja pres­likom. U cijelosti je preslikana nebeska pozadina, tlo i krajolik na desnoj strani formata, kao i većina ženskih protagonista. Preslik po fakturi i stilskim obilježjima upućuje na vještog akademskog slikara 19. stoljeća koji je obnovio više slika u Eufrazijani čiju je pregradnju sredinom stoljeća poduzeo biskup Antonio Peteani. Usprkos tomu, dijelovi platna gdje je izvorni slikarev rukopis ostao vidljiv ispod tamnog sloja prljavštine i neprozirnog laka jasno pokazuju kompozicijske i oblikovne podudarnosti s bujskimciklusom iz Kristova života venecijan­skog slikara Gasparea Vecchije (kat. 29-36). Analogije u izrazi­ma, pokretima i gestama prikazanih likova podupiru ovu atribuciju nadopunjujući oskudan katalog sačuvanih radova ovog mletačkog slikara koji djeluje krajem 17. i u prvim deset­ljećima 18. stoljeća (usp. kat. 86, 271).

Starozavjetna tema Mojsije i mjedena zmija (Br 21, 4-9) dra­matičnog sadržaja i opširne naracije postala je omiljena u mletačkom slikarstvu na prijelazu 17. u 18. stoljeće, omogućujući slikarima da razviju dinamičnu baroknu kom­poziciju s brojnim likovima u pokretu. Prepoznatljiv je Gaspareov način strukturiranja kompozicije gigantiziranjem prikazanih likova uz rub formata i razvijanjem kompozicije koso u dubinu. Karakteristično je i asimetrično “otežavanje” lijeve strane prizora većim brojem figura, masom velikog šatora i palminog drveća u odnosu na prozračniju desnu stranu s uda­ljenim krajolikom, pojednostavljenih obrisa. Analogno kom-pozicijsko rješenje pratimo na bujskoj slici Čudo umnažanja kruha i riba (kat. 36). Premda preslici degradiraju izvorna likovna svoj­stva porečke slike, čini se da Gaspare nije uspio ostvariti jedin­stveno funkcioniranje i organsku povezanost njezine kompozi­cije. Uz to, kao i na slikama iz bujskog ciklusa, slikar pokazuje nepreciznost u složenim skraćenjima pokrenutih likova. Bez većih je preslika sačuvana grupa likova na lijevoj strani for­mata: majka s djetetom u naručju iza koje starac pokrivene glave pokazuje na Mojsija i križ s mjedenom zmijom koja donosi ozdravljenje. Volumeni bogate draperije oblih nabora prate obrise krupnih tijela pokrenutih u živoj gestikulaciji i izraža­vanju snažnih emocija. Njihov uravnoteženi odnos najuspjeliji je dio slike uz sigurno postavljenu figuru Mojsija raširenih ruku u središtu kompozicije. Geste i lice mlade žene koju je ugrizla zmija izražavaju strah i bespomoćnost. Na gotovo identičan način stilizirana je grimasa iznenađenja na licu udovice iz Naina koja je svjedok uskrsnuća svojega sina na istoimenoj bujskoj kompoziciji (kat 30). Oblikovanjem krupnog tijela i inkarnatom glatke, napete površine bliska je pak djevojci iz kompozicije Krist i Samarijanka (kat. 33). Tipologija muških figura sijedih i ćelavih staraca dugih brada, prenaglašenih pokreta ruku, ispruženih, otvorenih dlanova, analogna je brojnim protagonis­tima u prizorima Kristovih djela u Bujama, ali i gesti sv. Petra iz Alcantare u Grožnjanu (kat. 86).

Draperije na porečkoj slici ponavljaju uglavnom crtež nabora i kromatske odnose poznate iz bujskog ciklusa, premda će pouz­danija analiza kromatskih vrijednosti slike biti moguća tek nakon restauratorskih radova.

Bibliografija: BRALIĆ 2000:31-33.

VB