U petak, 21. travnja 2017., sprovodnu misu mons. Antuna Bogetića, porečkog i pulskog biskupa u miru, u nazočnosti više nadbiskupa i biskupa te osamdesetak svećenika, u pulskoj je prvostolnici predvodio riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, a prigodnu homiliju izrekao je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. Osim spomenutih nazočili su: apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup mons. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij, naslovni nadbiskup ninski mons. Martin Vidović, nadbiskup i metropolita splitsko-makarski mons. Marin Barišić, umirovljeni nadbiskup đakovačko-osječki mons. Marin Srakić, umirovljeni ljubljanski nadbiskup i metropolita mons. Alojz Uran, biskup bjelovarsko-križevački mons. Vjekoslav Huzjak, biskup dubrovački Mate Uzinić, biskup gospićko-senjski mons. Zdenko Križić, biskup šibenski mons. Tomislav Rogić, umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan, umirovljeni gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, umirovljeni šibenski biskup mons. Ante Ivas, umirovljeni krčki biskup mons. Valter Župan, umirovljeni koparski biskup mons. Metod Pirih i pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Uz mnoge pročitane brzojave suosjećanja, izraze sućuti Njegove Svetosti pape Franje prenio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup mons. Alessandro D’Errico. Izraz sućuti uputio je i kardinal Josip Bozanić te premijer Vlade RH Andrej Plenković.
Biskup je u prigodnoj homiliji istaknuo riječi iz Poslanice Rimljanima „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire“, istaknuvši kako se nijedno ljudsko biće ne može odjeliti ni od neba ni od zemlje, ni od drugih ljudi ni od Boga. Čovjek se također ne može odvojiti ni od svoje prošlosti, jer svaki je čovjek, Božjom voljom i mudrošću, genetski zbir pradjedovskih klica koje ga spletoše u neponovljivu pojavu. Tako je i mons. Bogetić baštinio duhovnu česticu svetoga predanja u svome kršćanskome korijenu i kodu, možda najviše od sv. Pavla Apostola naroda, koji mu je bio uzor u misionarskim putovanjima. Vjerske čestice naslijedio je u obiteljskome domu, potom kao ministrant te kasnije kao student u Gorici i Rimu. Biskup se osvrnuo na pokojnikovo nesebično davanje u svim službama koje je vršio.
Čovjek se ne može odvojiti ni od svoje sadašnjosti, jer iz svakoga od nas izlazi neka sila koja na neki način djeluje na druge. Mons. Bogetić je 95 godina kao vjernik, 71 kao svećenik te 33 godine kao biskup utkao sebe u suvremenu povijest ove drevne biskupije, utjecao na rješenja crkvenih pitanja po istini i pravdi, uloživši svoje duševne talente, vjeru, nadu i ljubav u Božju građevinu Crkvu i za nju trpio, istaknuo je mons. Kutleša. Dokaz tomu jesu i njegova velebna djela i zasluge napose iz vremena kada je vršio biskupsku službu. U tim povijesnim, prijelomnim trenutcima epohalnih promjena, pada bivšeg režima i nastanka samostalne Hrvatske države, znao je s potrebnom hrabrošću i mudrošću poduzeti odvažne korake za ostvarenje velikih projekata, njegovom su zaslugom ustanovljene neke od danas ključnih ustanova u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, istaknuo je mons. Kutleša te podsjetio na važnost Pazinskog kolegija – klasične gimnazije i Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater.
Na drevnoj stolici porečkih biskupa sjedili su mnogi, od kojih su neki bili bogati i moćni, drugi učeni, treći veliki političari i tome slično. Biskupa se Bogetića neće ni po čemu od toga posebno pamtiti ali će ostati u trajnom sjećanju po kreposti budnosti i jednostavnosti. Po tome se razlikuje od mnogih svojih prethodnika i po tome je on utjelovljenje Crkve II. Vatikanskog sabora, rekao je mons. Kutleša.
Osim spomenutih velikih djela još je veći njegov cijeli časni i pošteni život, kako svećeničko, tako i biskupsko svjedočanstvo. Kao svećenik i biskup, kao učitelj i odgojitelj budio je u srcima svećenika, bogoslova, sjemeništaraca i ostalih vjernika čudesno utješnu istinu Božje ljubavi. Pokrenuli ste jedan veliki lanac ljubavi „od Anda do Tihog oceana“ u tolikim dobrim dušama koje je susretao u svome životnome vlaku. Pokušavao je u svome životu biti s svima u miru . Pokušavao je u svakome vidjeti ono najbolje i ako bi netko iskliznuo iz tračnica uvijek je naišao na njegovo razumijevanje i simpatiju, naglasio je mons. Kutleša.
Kao što se čovjek ne može izdvojiti iz sredine, od ljudi koji ga okružuju, ni iz svoje prošlosti, a ni budućnosti, još se manje može odvojiti od Isusa Krista. Uskrsli je Gospodin nazočan u životu čovjeka, ni smrt ne utječe na njegovu nazočnost.
I na kraju, svi ćemo pred sudište Božje doći sami, ne sa posjedima, već samo donoseći svoja dobra djela i vjeru koju smo tijekom života izgradili, a pok. mons. Bogetić tih djela, znanih a još mnogo više neznanih, nosi jako puno
Molimo Gospodina koji je svoga slugu Antuna „obdario biskupskim dostojanstvom u zboru apostolskih nasljednika, da ga njihovom zboru u nebu zauvijek pridruži“, i „da s mnogostrukim plodom svoga rada uđe u vječnu radost Gospodara svoga“, zaključio je mons. Kutleša svoju nadahnutu homiliju.
Na kraju misnoga slavlja katedralni župnik, vlč. Rikard Lekaj, pročitao je brzojave sućuti kardinala Josipa Bozanića, predsjednika HBK mons. Želimira Puljića, te predsjednika vlade g. Andreja Plenkovića. Okupljenima se zatim obratio apostolski nuncija Alessandro D’Errico prenijevši izraze sućuti pape Franje. Nuncij je izrekao nekoliko osobnih uspomena na mons. Bogetića, kojeg je upoznao po dolasku na službu u našu zemlju, kada je došao posjetiti Sjemenište Redemptoris Mater. Napose je istaknuo njegovu srdačnost prema svima i iznimnu jednostavnost velike duhovne dubine. Jako je dojmljivo vidjeti natpis „Santo subito“(Odmah svet) na sprovodu vašeg voljenog biskupa, istaknuo je nuncij komentirajući transparent koji su vjernici držali preko izlaza iz katedrale, pozvavši i na strpljivo poštivanje crkvenih procedura, te na molitvu „da svetost mons. Antuna Bogetića bude priznata, na dobrobit ovog kraj ali i cijele univerzalne Crkve.
U ime nekadašnjih učenika Pazinskog sjemeništa, a ujedno i u ime Slovenske biskupske konferencije izraz sućuti izrekao je koparski biskup u miru mons. Metoda Pirih. Izraze sućuti kardinala Vinka Pulića pročitao je njegov izaslanik., rektor sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu preč. Michele Capasso. Generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac pročitao je životopis pokojnika te se je u ime svećenika, redovnika i redovnica ove mjesne Crkve oprostio od mons. Bogetića, po čijim je rukama on, kao i mnogi drugi, primio red prezbiterata. Naposljetku, u ime vjernika Porečke i Pulske biskupije od dragog pokojnika oprostio se je dr. Stipan Trogrlić, jedna od ključnih osoba uprave Neokatekumenskog puta u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
Nakon preporuke i oproštaja sprovodni obred predvodio je mons. Ivan Milovan a nakon responzorija „Pomozite sveci Božji“ i pjesme u „Raj poveli te anđeli“ , svećenici su iznijeli lijes iz crkve te kroz špalir sačinjen od biskupa i svećenika donijeli ga do vozila kojim je lijes prevezen u Premanturu.
Ondje je uslijedila 4. bogoslužna postaja oproštaja od mons. Bogetića u njegovoj rodnoj Premanturi. Brojni mještani okupili su se na ulazu u mjesto kod križa te su zajedno s biskupom Ivanom Milovanom, u sprovodnoj povorci otpratili svog najpoznatijeg sumještanina do posljednjeg počivališta. Tih nekoliko stotina metara od križa do župne crkve sv. Lovre šest je svećenika nosilo lijes na ramenima, upravo kao što se činilo u neka davna vremena, kada je mons. Bogetić u tom malom, pitoresknom, nekada ribarskom mjestašcu proživljavao dane svoga djetinjstva. Pogrebnu povorku glazbeno su pratili kantori iz sjemeništa Redemptoris Mater.
U crkvi je načelnik Općine Medulin Goran Buić pročitao životopis pokojnika sa naglaskom na njegova velika ostvarenja te na poseban odnos koji je gajio prema svome rodnome mjestu, za što je 2010. godine postao počasni građanin Općine Medulin, kojoj Premantura pripada. Upravo je zato njegova želja bila da bude pokopan u premanturskoj župnoj crkvi, što je i ostvareno. Od sada će čekati uskrsnuće na počasnom mjestu, ispred glavnog oltara, i zasigurno će s Neba sudjelovati u svakoj misnoj žrtvi u toj crkvi zajedno sa svojim dragim sumještanima.
(G. Krizman)