Uranjanjem u vodu krštenja, svatko od nas kao da je umro te je ukopan s Kristom, dok izlazeći iz nje, očituje novi život u Duhu Svetom. Taj preporod uključuje čitav život, u svakom njegovom vidiku: i bolest, patnja i smrt su položene u Krista i u njemu pronalaze svoj konačni smisao – rekao je papa Franjo, slaveći danas 12. lipnja misu za Jubilej bolesnih i osoba s invaliditetom.
U hrvanju s bolešću, možemo zapasti u cinizam, kao da se sve može riješiti samo računanjem na vlastite snage – primijetio je Papa. „Ponekad, naprotiv, čitavo se povjerenje polaže u znanstvena otkrića, misleći da sigurno u nekom dijelu svijeta ima lijek koji može izliječiti bolest. Nažalost nije tako, a čak i da ima takvog lijeka, bio bi dostupan vrlo malenom broju osoba“ – napomenuo je Papa.
„Poznat nam je prigovor koji se, osobito u ova vremena, odnosi na život obilježen snažnim fizičkim ograničenjima. Smatra se da bolesni ili osobe s invaliditetom ne mogu biti sretni zato što ne mogu ostvariti stil života koji nameće kultura uživanja i zabave“ – primijetio je Sveti Otac – kao da „ono što je nesavršeno treba biti skriveno“ kako ne bi smetalo „sreći i miru povlaštenih“ ili „stavilo u krizu dominantni model“. Stoga se zaključuje da je bolesne i osobe s invaliditetom bolje „držati odvojene“, u „’kavezu’“. U nekim slučajevima se smatra da je bolje riješiti ih se što prije, kako ne bi postale neodrživ gospodarski teret u razdoblju krize.
Međutim – naglasio je Papa – to je iluzija čovjeka koji zatvara oči pred bolešću i invalidnošću, ne shvaćajući istinsko značenje života, koji uključuje i prihvaćanje patnje i ograničenja. „Svijet ne postaje bolje zato što je sastavljen samo od naizgled ‘savršenih’ osoba, nego kad raste solidarnost među ljudima, međusobno prihvaćanje i poštovanje“.
Sreća koju svi žele može se postići samo ako smo sposobni ljubiti; drugoga puta nema – rekao je Sveti Otac, dodajući: „Koliko se samo osoba s invaliditetom i u patnji iznova otvara životu čim otkriju da su ljubljene!“ Isus je liječnik koji liječi medicinom ljubavi, jer uzima na sebe našu patnju te ju otkupljuje.
Način na koji živimo bolest i invalidnost ukazatelj je ljubavi koju smo spremni pružiti. Ne dajmo se stoga uznemiriti ovim kušnjama. Znamo da u našoj slabosti možemo postati jaki i primiti milost dopunjanja onoga što nedostaje Kristovim patnjama poradi njegova tijela Crkve; tijela koje, na sliku uskrsloga Gospodina, zadržava rane, znakove teške borbe; ali su to rane zauvijek preobražene ljubavlju – ustvrdio je na koncu homilije papa Franjo.
Izvor: >>>