Trećeg dana trodnevne pripreme na blagdan sv. Maura predvodio je pazinski dekan i župnik, preč. Mladen Matika.
Propovijed preč. Matike:
Evanđelje govori o mne, to je ono što redovito bolje poznamo kao riječ talent.
„Talent” je bila jedina drevna rimska moneta velike vrijednosti i upravo zbog popularnosti te prispodobe postala je sinonim za osobne darove, na kojima je svatko pozvan raditi kako bi donijeli svoj rod. Tekst govori o čovjeku koji „polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak” (Mt 25,14). Čovjek iz prispodobe predstavlja samoga Krista, sluge su učenici a talenti su darovi koje im Isus povjerava. Zato ti darovi, osim svojih prirodnih osobina, predstavljaju i bogatstva koja nam je Gospodin Isus ostavio u baštinu, kako bismo ih mi umnožili:
-njegovu riječ, koja je poput sjemena položena u svetome evanđelju;
-krštenje, koje nas obnavlja u Duhu Svetom;
-molitvu – „Oče naš” – koju uzdižemo Bogu kao sinovi ujedinjeni u Sinu;
-njegovo oproštenje, koje nam je zapovjedio nositi svima;
-sakrament Njegova žrtvovanog Tijela i njegove prolivene Krvi.
-Riječ: Božje kraljevstvo, koje je On sam, prisutan i živi među nama.
To je blago koje je Isus povjerio svojim prijateljima, na kraju svoga kratkog zemaljskog života. Današnja prispodoba insistira na nutarnjem stavu kojim treba prihvatiti i vrednovati taj dar. Pogrešan stav je strah: sluga koji se boji svoga gospodara i plaši njegova povratka skriva novac pod zemlju i ovaj ne daje nikakvog roda. To se događa, primjerice, s onima koji nakon što su primili krštenje, pričest i potvrdu te darove pokapaju ispod pokrova predrasuda, ispod lažne slike Boga koja čovjeka onesposobljava za vjeru i djela, tako da ovaj na kraju iznevjeri Gospodinova očekivanja. Ali ta usporedba još više ističe dobre plodove koje su donijeli učenici koji, sretni zbog primljenog dara, nisu ga sakrili sa strahom i ljubomorom, već su ga oplodili dijeleći ga i dajući ga drugima.
To je blago stvoreno zato da se potroši, uloži, dijeli sa svima, kao što nas uči onaj veliki upravitelj Isusovih darova – apostol Pavao.
Postoje mnogi darovi, Božje milosti. Svatko ima neki dar. To je milost, uvijek nezasluženi dar, koji se umnaža u zajednicama i mora biti svima na korist. Vjernici moraju biti svjesni da ta milost ne proizlazi iz njih samih, već od Boga. Ako posjedujemo karizmu, talente, moramo se pitati prihvaća li Crkva te talente. Jesam li samo ja time zadovoljan ili ljubomoran i zavidan onima koji imaju veće talente. Moramo biti svjesni da se tu radi o milosti, koju može dati samo Bog, rekao je jednom prigodom papa Franjo.
Osobe s najviše talenata su bili oni koji su nam uzori, često ih nazivamo i svecima. Brojne su osobe ostavile dubok trag u povijesti, ali jedino su životopisi svetaca vrijedni za čovječanstvo, jer je njihov život obojen vječnošću, a njihova poruka suvremena za sve generacije kaže duhovna teologija.
“Mora nas zadiviti činjenica kako Bog ima povjerenja u nas ljude. Bog nas uči da imamo jedni prema drugima povjerenja, barem onoga osnovnoga koje se može oduzeti ako ga drugi proigra”, Bog je i poručio da će jednoga dana provjeriti što smo učinili s njegovim talentima. Nakon provjere slijedila je nagrada za učinjeno, odnosno kazna za nedjelovanje. Sluge koji su dobro radili te talente koji su dobili dvostruko umnožili Gospodar je pohvalio riječima: “Valjaš, slugo dobri i vjerni”, dao im je šire polje rada te ih pozvao “u radost Gospodara svoga”. Kako je dobre i valjane sluge trostruko nagradio, tako je zlog i lijenog slugu trostruko kaznio. “Isusov naglasak u prispodobi je na lijenom i zlom sluzi.
Najveći je grijeh ne htjeti pokušati. On nije ni pokušao. Jednim talentom ne isplati se raditi, mislio je. Svijet koji se sastoji od prosječnih ljudi i prosječnih sposobnosti uglavnom ovisi o ljudima od jednoga talenta. Bog nikada ne pita koliko ti je veliko djelo, nego kako ti je dobro djelo. Bog ne želi izvanredne osobe da čine izvanredna djela nego redovne osobe da čine redovna djela na izvanredan način.
Zato danas molimo; Gospodine, toliko toga si nam dao: talente, vrijeme, zdravlje, obitelj, znanje… toliko materijalnih i duhovnih darova: ne daj da postanemo robovi darovanog nam. Daj nam ljubav koja će biti besplatna, nepristrana, slobodna, radosna kao tvoja, koja će u svemu ponavljati: „Sve moje je tvoje.“
Gospodine, znamo da je za ispunjavanje odgovornosti na koju nas ti pozivaš potrebno više strpljivosti i ustrajnosti. Ti si nam darovao brojne talente, a naša je dužnost da ih mudro koristimo, da ih ne zakopamo. Učini nas postojanima! Daj da svakim danom tvoja milost u nama raste kako bismo kao sv. Pavao mogli reći: Tvoja milost nije bila bez ploda u meni.
Evanđelje želi reći kako je neprirodno zakopati talent umjesto uložiti ga da donese ploda (Mt 25,14-30). Talent koji rijetko nazivamo kao dar je križ, patnja, trpljenje.
Priča:
Jednoga dana pojavio se malen otvor na čahuri. Čovjeka je sjedio i znatiželjno promatrao leptira kako pokušava izvući tijelo kroz taj maleni otvor. Nakon izvjesnog vremena je stao i činilo se kao da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. I gle, leptir je s lakoćom izišao, ali je zato imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je i dalje nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakoga trenutka obnoviti krila, da će se povećati i raširiti kako bi mogla podržati leptirovo krhko tijelo i osnažiti ga. Međutim, ništa se od očekivanog nije dogodilo. Leptir nije poletio. Samo se vrtio u krug i puzao okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima.
Evo, unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama čovjek nije razumio da je poteškoće, kroz koje je leptir morao proći izlazeći iz svoje čahure, zapravo sam Bog osmislio kako bi iz tijela leptira mogla porasti krila. Nije razumio ni spoznaju da je leptir tek onda spreman letjeti u visine kad se kad se oslobodi svoje začahurenosti.
I naše brojne i česte poteškoće su upravo ono što nam u životu treba. Ta kad bi nas Bog poštedio i oslobodio do svih životnih poteškoća, osakatio bi nas i bili bi smo za život nesposobni. Ni mi nikada ne bismo postali toliko snažni koliko možemo biti I nikada ne bismo mogli letjeti.
Molitva uz priču:
Gospodine, mi od tebe tražimo mudrost i hrabrost, a Ti nam daješ poteškoće koje trebamo i možemo s Tobom riješiti.
Mi tražimo bogatstvo, slavu, čast, priznanja…, a Ti nam daješ razum, tijelo i potrebnu snagu da možemo blagoslovljeno i razmišljati i raditi.
Mi tražimo ljubav, a Ti nam daješ konkretne ljude na našem životnom putu koje trebamo ljubiti i kojima trebamo pomoći.
Mi bježimo od žrtve i tražimo brojne usluge i ustupke, a Ti nam uvijek ponovo I svakodnevno daješ tolike životne prigode, koje često ne zamjećujemo i ne iskorištavamo.
„Gospodine, ništa nisam dobio od onoga što sam tražio, ali sam zato dobio sve što mi je potrebno!“ Hvala ti, Gospodine!
Prijatelju, predaj se u Božje ruke i živi svoj život odgovorno, bez straha i tjeskobe. Hrabro se i odvažno suoči sa svim većim ili pak manjim zaprekama i poteškoćama. I čvrsto vjeruj da jedino sa svojim Bogom možeš sve uspješno nadvladati.
Gajite svoje talente, ne samo zbog postizanja boljeg društvenoga položaja, nego i kako biste pomogli drugima da rastu. Razvijajte svoje sposobnosti, ne samo da postanete kompetitivniji i produktivniji, nego da budete svjedoci ljubavi”.