Poreč – Crkva Gospe od Anđela – Nepoznati slikar; druga četvrtina 18. stoljeća
Ulje na platnu, 134 x 79 cm
Smještaj: u crkvenoj zbirci
U kompaktnoj skupini prikazana su četiri sveca, raspoređena unutar skučenog prostora kompozicije koja ekspandira tek na pozadinskom prikazu neba, u gornjem dijelu pale. Svetac na lijevoj strani, odjeven u biskupski ornat, u rukama drži metalni vrč, knjigu i pastorak Uz pratnju sv. Justine, ovi atributi upućuju na to da je riječ o sv. Prozdocimu, zaštitniku Padove i svecu kojije prema predaji pokrstio venetsku pokrajinu. Grudi sv. Justine probodene su mačem, a u prekriženim rukama drži mučeničku palmu. Sv. Mauro, odjeven u crvenu dalmatiku, u ruci drži model obzidanog grada Poreča (za ikonografiju sv. Maura vidjeti kat. 255, 256 i 263).
Godine 1753. Santo Brandolini u Crkvi sv. Franje Asiškog u Poreču bilježi sedam oltara, od kojih je jedan bio posvećen sv. Anti Padovanskom. Iz istog se izvora, nadalje, može doznati koji su oltari imali starinske pale, označene kao “pittura greca” te od kojeg su materijala bili načinjeni. Oltar posvećen padovanskom svecu bio je načinjen od mramora, a njegova pala nije pobudila poseban Brandolinijev interes te je posebno ne spominje. Razlog je vrlo vjerojatno i u činjenici da je bila riječ o nedavno nastalom djelu koje valja datirati u razdoblje od 1731.do 1751. godine kada su crkva i zvonik bili temeljito obnovljeni (Babudri 1912:221, 229, 233). Iako je moguće da je, zajedno s drugim umjetninama, i pala s oltara sv. Ante Padovanskog nakon ukidanja franjevačkog samostana i zatvaranja crkve bila prenesena u Crkvu Gospe od Anđela, sliku Sveti Prozdocim, sv. Justina, sv. Ante Padovanski i su. Mauro možemo tek hipotetično poistovjetiti s njome(usp. kat. 286-289). Pala je donekle sužena te drastično skraćena u gornjem dijelu, gdje najvjerojatnije nedostaje lik Bogorodice s Djetetom u koju sv. Prozdocim gleda, sv. Mauro upire prstom, dokjoj se sv. Ante obraća u molitvi. Uz to je zanimljivo da se na modelu grada u ruci sv. Maura ističe silueta franjevačke crkve i dominantnog novog zvonika.
Slika odaje prosječnog majstora sklonog akademskom pristupu koji se nešto većom slikarskom vještinom uspijeva izraziti tek na licu sv. Maura i figuri sv. Justine.
Cijela je slikana površina prekrivena potamnjelim lakom s naslagama nečistoće, a uz rubove slike vidljiva su oštećenja među kojima se ističe razderotina u donjem desnom kutu.
Bibliografija: neobjavljeno cijelo
NKB