Sveta Suzana je prema legendarnim zapisima rođena u Rimu koncem trećeg stoljeća. Bila je nećakinja pape svetog Kaja, koji je vodio Crkvu od 283. do 296. Otac joj je bio svećenik Gabinio, papin brat, učen filozof i vješti pisac protiv krivovjerja, rođak cara Dioklecijana. Potaknuta milošću, po uzoru na druge djevojke kršćanke svojeg vrmena, obećala je da će živjeti u trajnom djevičanstvu. Za nju je bila životna kušnja kada joj je ponuđeno da se uda za posinka cara Dioklecijana, Maksimilijana Galerija. Budući da je ona odbila ponudu ženidbe svjedočeći da je kršćanka koja se zavjetovala Bogu, Dioklecijan joj je dao odrubiti glavu u njezinom vlastitom domu.
Suzana je najprije je pokopana u Kalisovim katakombama, a kasnije je na mjestu njezine kuće u kojoj je mučena podignuta veličanstvena bazilika u čast svete Suzan Rimske.
Crkva sv. Suzane je kroz stoljeća obnavljana i sada je još u sjaju među znamenitim rimskim bazilikama.
O mučeništvu i čašćenju svete Suzane Rimske govori Martirolojiji sv. Jeronima (Martyriologium Hieronymi). Spis ‘Mučeništvo svete Susanne’ sačuvan u prijepisu iz šestog stoljeća i dragocjeni je izvor podataka o ovoj djevici i mučenici.
Njezino ime dolazi iz hebrejskog jezika i u prijevodu znači “ljiljan”.
Njezin spomendan je 11. kolovoza.
Lik svete Suzane prikazan je u mozaiku iz VI. stoljeća u drugom medaljonu odozdo Eufrazijevoj bazilici u Poreču u desnom luku prezbiterija.
