Sveti Pavao Apostol najprije se zvao Savao. Zahvaljujući Djelima apostolskim svetoga Luke i brojnim novozavjetnim poslanicama koje je sam napisao, lik svetoga Pavla zasigurno je najpoznatiji od svih likova Kristovih sljedbenika iz prvog stoljeća. Rođen je u Tarzu, a zvao se Savao (Šaul). Premda Židovi, njegovi su roditelji bili rimski građani.
Savao je stekao soldnu naobrazbu u Tarzu, a zatim je svoje poznavanje židovskog Zakona upotpunio u Jeruzalemu kod učitelja Gamalijela, u vrijeme kad počeše prvi progoni kršćana. Savao je bio nazočan kao službeni svjedok prigodom kamenovanja Svetog Stjepana, prvog đakona u Crkvi, a zatim je krenuo prema Damasku s ovlaštenjem da rasprši malu kršćansku zajednicu u tom gradu.
Na putu ga zablješti veliko svjetlo s neba i on pritom osljepi. Padne na zemlju i začuje glas: “Savle,Savle, zašto Me progoniš?” Savao odvrati: “Tko si Ti, Gospodine?” – a glas odgovori: “Ja sam Isus koga ti progoniš” (Dj 9,3-5). Savla njegovi pratioci odvedu u Damask. Ondje pohodi Ananiju, koji mu polaganjem ruku vrati vid. Savao ustane i dade se krstiti, i tada uze ime Pavao.
Nakon povučena života u pustinji Pavao se pridruži ostalim Krisrtovim učenicima te postade najvećim širiteljem kršćanstva svih vremena. Poduze tri velika misionarska putovanja Malom Azijom i Grčkom. Kako je on kršćansku poruku prenosio nežidovskom svijetu, stekao je naslov Apostol naroda”(pogana). Kasnije ga uhitiše u Palestini, a on, kao rimski građanin, učini poziv na sud cara Nerona. Poslan je u Rim kao zatvorenik.
Djela apostolska i kršćanska predaja pripisuju mu četrnaest poslanica. Tako je postao jedan od središnjih ličnosti prve Crkve. Na trećem velikom misijskom putovanju bio je uhićen u Palestini i, budući da je kao rimski građanin uložio priziv na cara, sproveden j eu Rim, gdej je nedugo zatim uslijedio žestok progon kršćana te je apostol Pavao, s mnogiom drugim kršćanima, podnio mučeništvo. Sveti Pavao je kao rimski građanin pogubljen mačem. Zato ga slikar i kpari i prikazuju sa mačem.
Kult svetog Pavla proširen je diljem kršćanskoga svijeta. Najčešće se štuje kao zaštitnik nekih zanimanja, a zazivaju ga i bolesnici s grčevima u trbuhu, zatim kod bolesti ušiju i nagluhosti te kaozaštitnik od ugriza otrovnih zmija. Poznato je kako je sveti Pavao na putu u Rim vjerojatno na otoku Mljetu (po drugoj tradiciji na otoku Malti) sretno i bez posljedica preživio ugriz zmija otrovnica.
U Rimu su Pavlove propovjedi privlačile sve više slušalaca. To je saznao car Neron. Zato Neron kriomice uputi jednog svog doušnika da bi saznao o čemu to Pavao tako zanimljivo govori. Prikrivši se uz jedan od visokih prozora, mladić je uzaludno napinjao uši, ali ne samo da nije uspjevao čuti niti razabrati o čemu je sveti Pavao govorio, već se i okliznuo te pao s visine i poginuo. Saznavši za to, Neron se silno razljuti i dade pozvati Pavla. Prije nego je krenuo caru, Pavao pogleda i dotakne mrtvo tijelo nesretnog nladića, na što ovaj oživje te se zajedno upute k Neronu. Na upit začuđenog silnika tko ga je oživio, obraćenik odlučno odgovori: “Isus Krist, Gospodar vječnosti!” To je toliko razljutilo okrutnog Nerona da je nakon toga s još većom mržnjom nastavio progoniti kršćane, a jedan od slijedećih koji je zbog vjere platio glavom bio upravo sveti Pavao.
Izvor: >>>