U subotu, 2. travnja 2005., uoči druge vazmene nedjelje, papa Ivan Pavao II. prekoračio je „prag Nade“. „Papa Milosrđa“ preminuo je uoči Nedjelje Božjega milosrđa, svetkovine koju je pet godina ranije, 30. travnja 2000., prilikom kanonizacije sestre Faustine Kowalske iz Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa, proglasio obvezatnom za cijelu Crkvu. Tako je ispunio i posljednji zahtjev Milosrdnog Isusa: proglašenje svetkovine Nedjelje Božjega milosrđa u prvu nedjelju po Uskrsu te ostao zapamćen kao „Papa Milosrđa“. Kao „Papu Milosrđa“ potvrđuje ga više činjenica: jednu od svojih prvih enciklika Dives in misericordia (1981.) Ivan Pavao II. posvetio je Božjemu milosrđu; godine 1993. proglasio je blaženom, a 2000. godine svetom s. Faustinu Kowalsku, posrednicu poruke o Božjemu milosrđu; godine 2002. u krakovskim Łagiewnikima posvetio je svijet Božjemu milosrđu; preminuo je uoči svetkovine Božjega milosrđa 2005.; papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim (2011.), a papa Franjo svetim (2014.) upravo na prvu nedjelju iza Uskrsa – na svetkovinu Milosrđa!
Može li se zanijekati i osporiti Božje djelovanje u svim tim događajima povezanima s papom Ivanom Pavlom II. i Božjim milosrđem? Ima li još razloga izbjegavati, zanemarivati, oglušiti se na Isusov zahtjev upućen preko sv. Faustine za svetkovanjem Božjega milosrđa na 1. nedjelju po Uskrsu? Došlo je vrijeme… vrijeme da Bijela nedjelja „ustupi“ mjesto Nedjelji Božjega milosrđa…
Želju za proglašenjem svetkovine Božjega milosrđa – Isus je prvi put izrekao s. Faustini 1931. godine, u Płocku: Ja želim da bude svetkovina Milosrđa (Dn 49). Želim – rekao je Isus – da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima.(Dn 699) Duše ginu usprkos mojoj pregorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa –moje sveto milosrđe. Ne obrate li se sa štovanjem momu milosrđu, propast će za vječnost. (Dn 965)
Izbor prve nedjelje po Uskrsu za svetkovinu Milosrđa ima svoje duboko teološki utemeljenje koje se zasniva na tijesnoj povezanosti uskrsnog otajstva Otkupljenja i otajstva Božjega milosrđa. Tu povezanost naglašava i devetnica Božjemu milosrđu koja prethodi svetkovini, a koja započinje na Veliki petak. Svetkovina nije samo dan posebnog čašćenja Boga u otajstvu Milosrđa već i vrijeme milosti za sve ljude. Život Crkve tako je obogaćen ovom novom pobožnošću u čast Božjega milosrđa kroz pet novih oblika štovanja: molitva krunice, štovanje slike i sata Milosrđa, slavljenje svetkovine Božjega milosrđa te širenje štovanja Božjega milosrđa.
Veličina ove svetkovine mjeri se „težinom“ posebnih obećanja koje sam Gospodin Isus daje.Tko god toga dana pristupi Vrelu Života – rekao je Krist – taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni. (Dn 300) Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa (…) neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura. (Dn 699)
Kako bi se mogli okoristiti ovim velikim darovima potrebno je ispuniti uvjete pobožnosti u čast Božjega milosrđa (pouzdanje u Božju dobrotu i djelatna ljubav prema bližnjemu), biti u stanju milosti posvetne (sveta ispovijed) i dostojno primiti svetu pričest. Nijedna duša neće naći opravdanja – govori Isus – dok se ne obrati s pouzdanjem mojemu milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti svetkovina Milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu. (Dn 570)
Poslušajmo glas Milosrdnoga: svetkujmo ovu Svetkovinu, pristupimo sakramentima i primimo milosti koje nam Božje milosrđe daje – oprost od krivica i kazni, mir i sreću… Jer, kao što je i sam papa Ivan Pavao II., 2002., u najvećem svetištu Božjega milosrđa u Krakovu rekao: „U Božjemu milosrđu svijet će naći mir, a čovjek sreću!“
Izvor: >>>