Svetkovina Svih Svetih budi u nama radost jer smo dio Božje obitelji i svih prijatelja Božjih. Sveti nas Pavao poziva da radosno zahvaljujemo Ocu „koji nas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti“ (Kol 1, 12). Liturgija nas ovog dan poziva da promatramo s divljenjem čudo Božje dobrote: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac, djeca se Božja zovemo i jesmo“ (1 Iv 3,1). Postati svet zapravo znači ostvariti u punini ono što već jesmo u Kristu Isusu. Bog je naumio s nama podijeliti svoj život pomirivši svijet sa sobom u svome Sinu Isusu Kristu. Onaj koji vjeruje u Sina Božjega, po njemu, „rađa se odozgo“. Po njemu se preporađa u Duhu Svetom. Ovo se otajstvo ostvaruje u sakramentu svetoga krsta po kojem Majka Crkva rađa „svete“.
Novi život primljen u krštenju nije podložan raspadljivosti i snazi smrti. Za onog koji živi u Kristu smrt je prijelaz od ovozemaljskog putovanja u nebo gdje Otac okuplja svu svoju djecu, „iz svakog naroda i plemena i puka i naroda“ (Dj 7, 9).
Zajedništvo svetih koje ispovijedamo u Vjerovanju je činjenica koja se ostvaruje ovdje na zemlji, a punini će doći do izražaja kada vidimo Boga „onakvog kakav on jest“ (Iv 3, 2).
Iz ovog obiteljskog zajedništva nastaje jaka duhovna solidarnost koja ujedinjuje pokojnike i nas putnike na zemlji. Ova otajstvena, ali stvarna solidarnost na osobiti način se ostvaruje u euharistiji. U mističnom Tijelu Kristovu duše su vjernika duše se vjernika susreću nadvladavajući zapreke smrti, moleći jedni za druge, ostvaruju u ljubavi razmjenu darova.