Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Lk 3, 15-16.21-22
Ivan Krstitelj je u pustinji navijestio krštenje kao znak obraćenja, to jest promjene života, kao otpuštanje grijeha. Odgovor na taj poziv je više od očekivanog: sav narod dolazi k njemu. Narod je shvatio da se otpuštanje grijeha ne događa u Hramu liturgijskim činom i prinosom žrtve Gospodinu nego po promijeni života.
Ako je narod povjerovao Ivanu i zbog toga mu dolaze, religiozne vlasti čine suprotno.
Evo Lukinog ulomka:
„Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.“ Narod vjeruje da je u tom proroku iz pustinje prepoznao očekivanog osloboditelja Izraela. No, Ivan odmah pojašnjava da on to nije. Odgovara im sljedećim riječima: „Ja vas, istina, vodom krstim“ – odnosno uranjam vas u vodu kao znak promjene života radi otpuštanja grijeha – „Ali dolazi jači od mene.“ – i ovdje Luka umeće nešto što je izričaj kulture onog vremena – „Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.“
Što Ivan Krstitelj želi reći tim riječima?
Ivan koristi terminologiju koja se odnosi na ustanova ženidbe onog vremena. Naime, u to vrijeme postojao je zakon levirata koji je propisivao: kada žena postane udovicom a bez sina, njezin djever ima dužnost učiniti je trudnom. Dijete koje bi se rodilo nosilo bi pokojnikovo ime čime bi se nastavljala njegova loza.
Ukoliko djever ne bi prihvatio tu dužnost, na njegovo mjesto dolazi onaj koji je prema socijalnom i pravnom položaju prvi iza njega i to preko ceremonije odvezivanja remenja na sandalama: taj bi skinuo sandalu s noge djevera te na pljunuo što je bila simbolična gesta s pravnim značenjem: tvoje pravo da je učiniš trudnom prelazi na mene!
Stoga, Ivan nam ne donosi neku jednostavnu lekciju poniznosti nego nam poručuje: „onaj koji narod treba učiniti plodnim, a koji je smatran udovicom, nisam ja nego onaj koji dolazi iza mene“.
Ivan još nadodaje: „On će vas krstiti Duhom Svetim“ Dok sam vas ja uronio u vodu kao simbol promjene života, On će vas natopiti božanskim životom. „i ognjem“.
Liturgija nam ne donosi retke koji se odnose na Ivanovo uklanjanje što je bila reakcija vlasti na njegov poziv za obraćenjem. Moćnici se ne žele mijenjati, obratiti! No, to im je i mana jer progoni rađaju novim životom i snagom. Svaki puta kada moćnici žele ugušiti jedan glas, rađa se novi, još jači, snažniji.
„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus.“ Zašto se Isus dao krstiti? Za narod, krštenje je bilo znak smrti, znak umiranja prošlosti, prijašnjem životu kako bi započeo novi. I za Isusa krštenje je znak smrti ali ne zbog neke grešne prošlosti nego kao znak prihvaćanja buduće smrti. U ovom istom evanđelju Isus će reći da postoji krst kojim treba biti kršten i da je tjeskoban dok se to ne zbude. Radi se, dakle, o njegovoj smrti. Stoga, za Isusa krštenje znači: za ljubav prema Ocu prihvaća čak i progon i smrt.
„I dok se molio, rastvori se nebo“.
Što znači taj izraz „otvoreno nebo“? Znak je to trajne i potpune komunikacije čovjeka s Bogom. Ukoliko čovjek nastoji vjerno očitovati Božju ljubav prema svima, tada je to znak da komunikacija neba i zemlje nije prekinuta. S Isusom ona ostaje trajno otvorena.
„Siđe na nj Duh Sveti“ Duh Sveti je snaga, energija Božje ljubavi koja silazi na Isusa. „u tjelesnom obličju“ – zašto ovaj izraz? Hoće reći: uistinu, realno, stvarno – „poput goluba“. Slika goluba doziva u pamet različite elemente kao stvaranje kada je Duh Božji lebdio nad vodama (prema rabinskom tumačenju smatralo ga se kao golubom). Ovom slikom Luka poručuje da je u Isusu novo stvaranje. Isto tako, doziva i goluba s Noine arke koji je, nakon poplave, bio znak oproštenja.
Isus je oproštenje grijeha. Jedna palestinska izreka kaže: „kao ljubav goluba prema svom gnijezdu“. Golub je stvor koji ostaje vjeran svom gnijezdu. Može mu ga se promijeniti ili napraviti novi, no on uvijek ostaje vjeran onom izvornom. Isus je gnijezdo Duha u kojem se očituje punina Božje ljubavi.
„A glas se s neba zaori“ – odnosno Božji glas – i Luka sada navodi jedan kolaž različitih starozavjetnih tekstova proroka Izaije, Psalama i knjige Postanka – „Ti si Sin moj, Ljubljeni! Riječ „ljubljeni“ znači nasljednik, onaj koji od oca sve nasljeđuje – „U tebi mi sva milina!“
Prema tome, Bog potvrđuje da je u Isusu prisutan On sam a na narodu je da ga prihvati.
PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko
Izvor: www.vjeraidjela.com