Okrijepljen svetim sakramentima, u subotu, 2. srpnja 2016. preselio se u vječnost mons. Marijan Bartolić.
Počivao u miru Božjem.
Sprovodni obred odžat će se u Poreču, u utorak, 5. srpnja 2016. s početkom u 17,00 sati. Sprovodna povorka će krenuti iz mrtvačnice na porečkom groblju prema kapeli gdje će biti sprovodna misa, a zatim prema mjestu ukopa.
Mons. Marijan Bartolić, umirovljeni svećenik Porečke i Pulske biskupije u pulskoj bolnici, u 89. godini života i 65 godini svećeništva.
Istaknuti član prezbiterija Porečke i Pulske biskupije, kapelan Njegove Svetosti Ivana Pavla II., mons. Bartolić obnašao je mnoge značajne službe u životu istarske Crkve, gotovo dva desetljeća bio je generalni vikar biskupije, uz dva ordinarija.
Mons. Marijan Bartolić rođen je u Karojbi 28. ožujka 1928. godine, od oca Ivana i Zore r. Mogorović, kao najmlađe, treće dijete u obitelji, nakon starijih sestara Vere i Marije. Osnovnu školu pohađao je u Karojbi, srednju u Poreču, Koparskom sjemeništu i Pazinu, gdje je ispit zrelosti položio 1947.
Red prezbiterata, po rukama biskupa Dragutina Nežića, primio je u Puli 1951. godine, a mladu misu proslavio je u rodnoj Karojbi 19. kolovoza iste godine. Bogosloviju i filozofsko-teološki studij pohađao je u Rijeci, s prekidom za trajanja odsluženja vojnog roka u Tuzli. Nakon mlade mise, u rujnu 1951. biva imenovan župnikom Kanfanara i Barata, gdje ostaje do 1955. godine. Slijedi desetljeće župničke službe u Svetvinčentu u Juršićima. Od 1965. do 1974. vodi župe Kaštelir i Labinci u Porečkom dekanatu, a 1974. biva premješten u Umaško-oprtaljski dekanat gdje upravlja župama Umag i Petrovija.
Na tim župama zatiče ga imenovanje generalnim vikarom, pa tako u prosincu 1984. započinje dva desetljeća službe na različitim službama pri ordinarijatu u Poreču. Trinaest godina, od 1984. do 1997., bio je generalni vikar za trajanja biskupske službe mons. Antuna Bogetića, te potom od 1998. do 2004. još šest godina uz mons. Ivana Milovana. Godine 1985. imenovan je konzultorom pri Ordinarijatu, a od ožujka 2000. godine imao je udjela u kauzi za beatifikaciju Sluge Božjeg Miroslava Bulešića vršeći službu promicatelja pravde. Umirovljen je rujnu 2004. razrješenjem sa službe generalnog vikara biskupije.
Monsignorom kapelanom Njegove Svetosti Ivana Pavla ll. imenovan je 19. rujna 1994.
Pričao je talijanski, njemački i francuski jezik.